1Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava.
2Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.
3U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova.
4Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
5Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.
6Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći.
7Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi.
8Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.
9Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja.
10Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
11Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće.
12Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
13I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
14Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar.
15Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
16Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.
17Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak.
18Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem.
19Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
20Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
21Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro.
23U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
25Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište.
27Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh.
28U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
29Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
30Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
31Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
32Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
33Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
34Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
35Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.