Proverbs 15
1 Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju.
2 Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
3 Oči su Gospodnje na svakom mjestu gledajući zle i dobre.
4 Zdrav je jezik drvo životno, a opačina s njega kršenje od vjetra.
5 Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
6 U kući pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
7 Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumničko ne čini tako.
8 Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
9 Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
10 Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeće.
11 Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova čovječijih.
12 Potsmjevač ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
13 Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
14 Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslađuju se bezumljem.
15 Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
17 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
18 Čovjek gnjevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svađu.
19 Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
20 Mudar je sin radost ocu, a čovjek bezuman prezire mater svoju.
21 Bezumlje je radost bezumniku, a razuman čovjek hodi pravo.
22 Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
23 Raduje se čovjek odgovorom usta svojih, i riječ u vrijeme kako je dobra!
24 Put k životu ide gore razumnome da se sačuva od pakla ozdo.
25 Gospod raskopava kuću ponositima, a među udovici utvrđuje.
26 Mrske su Gospodu misli zle, a besjede čistijeh mile su.
27 Lakomac zatire svoju kuću, a ko mrzi na poklone živ će biti.
28 Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti, a usta bezbožnička rigaju zlo.
29 Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh čuje.
30 Vid očinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
31 Uho koje sluša karanje životno nastavaće među mudrima.
32 Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
33 Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.