Proverbs 13
1 Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevač ne sluša ukora.
2 Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3 Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4 Željna je duša ljenivčeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiće se.
5 Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6 Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7 Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8 Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9 Vidjelo pravedničko svijetli se, a žižak bezbožnički ugasiće se.
10 Od oholosti biva samo svađa, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11 Blago koje se taštinom teče umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
13 Ko prezire riječ sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiće mu se.
14 Nauka je mudroga izvor životni da se sačuva prugala smrtnijeh.
15 Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonički hrapav.
16 Svaki pametan čovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
17 Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
18 Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu; a ko čuva karanje, proslaviće se.
19 Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
20 Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
21 Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro.
22 Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku.
23 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
24 Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25 Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.