1A Vildad Sušanin odgovori i reče:
2Kad ćete svršiti razgovor? Orazumite se, pa ćemo onda govoriti.
3Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim očima?
4Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoće li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
5Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiće se, i iskra ognja njihova neće sijati.
6Vidjelo će pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak će se njegov ugasiti u njemu.
7Silni koraci njegovi stegnuće se, i oboriće ga njegova namjera.
8Jer će se uvaliti u zamku nogama svojim i naići će na mrežu;
9Uhvatiće ga zamka za petu i svladaće ga lupež.
10Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
11Otsvuda će ga strahote strašiti i tjeraće ga ustopce.
12Izgladnjeće sila njegova, i nevolja će biti gotova uza nj.
13Poješće žile kože njegove, poješće žile njegove prvenac smrti.
14Iščupaće se iz stana njegova uzdanica njegova, i to će ga odvesti k caru strašnom.
15Nastavaće se u šatoru njegovu, koji neće biti njegov, posuće se sumporom stan njegov.
16Žile će se njegove posušiti ozdo, i ozgo će se sasjeći grane njegove.
17Spomen će njegov poginuti na zemlji, niti će mu imena biti po ulicama.
18Odagnaće se iz svjetlosti u mrak, i izbaciće se iz svijeta.
19Ni sina ni unuka neće mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
20Čudiće se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeće ih strah.
21Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.