1Čujte, sveštenici, i pazi, dome Izrailjev, i slušaj, dome carev, jer je vama sud, jer ste zamka u Mispi i mreža razapeta na Tavoru.
2Iz potaje klaše one koji zalaze; ali ću ih ja pokarati sve.
3Ja poznajem Jefrema i Izrailj nije sakriven od mene; jer se sada kurvaš, Jefreme, Izrailj se oskvrni.
4Ne upravljaju djela svojih da se vrate k Bogu svojemu; jer je duh kurvarski u njima i ne znaju Gospoda.
5I ponositost Izrailjeva svjedoči mu u oči; zato će Izrailj i Jefrem pasti za bezakonje svoje, pašće i Juda s njima.
6Ići će s ovcama svojim i s govedima svojim da traže Gospoda, ali ga neće naći; uklonio se je od njih.
7Iznevjeriše Gospoda, jer izrodiše tuđe sinove; zato će ih proždrijeti mjesec dana s dostojanjem njihovijem.
8Trubite u rog u Gavaji, u trubu u Rami; vičite u Vetavenu: za tobom, Venijamine!
9Jefrem će opustjeti u dan kara; objavih među plemenima Izrailjevijem što će zacijelo biti.
10Knezovi su Judini kao oni koji premještaju među; izliću na njih kao vodu jarost svoju.
11Jefremu se čini nasilje, satrven je sudom, jer od svoje volje otide za zapoviješću.
12Zato ću ja biti Jefremu kao moljac i kao crv domu Judinu.
13I Jefrem vidje bolest svoju i Juda svoju ranu, i otide Jefrem k Asircu, i Juda posla k caru koji bi ga branio; ali vas on ne može iscijeliti niti će vas oprostiti rane vaše.
14Jer ću ja biti kao lav Jefremu, kao lavić domu Judinu; ja, ja ću zgrabiti, i otići ću, odnijeću i niko neće izbaviti.
15Otići ću i vratiću se na svoje mjesto dokle ne priznadu svoju krivicu i potraže lice moje; kad budu u nevolji tražiće me.