1Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliće nas, rani, i zaviće nas.
2Povratiće nam život do dva dana, treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim.
3Tada ćemo poznati Gospoda i sve ćemo ga više poznavati; jer mu je izlazak uređen kao zora i doći će nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju.
4Što da ti učinim, Jefreme? što da ti učinim, Juda? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane.
5Zato ih sjekoh preko proroka i ubijah riječima usta svojih, i svjetlost sudova tvojih izide.
6Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica.
7Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše.
8Galad je grad onijeh koji čine bezakonje, po njemu su krvavi tragovi.
9A družina je sveštenička kao četa koja dočekuje ljude, ubijaju na putu u Sihem, čine grdilo.
10U domu Izrailjevu vidim strahotu; ondje je kurvanje Jefremovo, Izrailj se oskvrni.
11I tebi je, Juda, pripravljena žetva, kad vratim roblje naroda svojega.