1Čujte riječ Gospodnju, sinovi Izrailjevi, jer Gospod ima parbu sa stanovnicima zemaljskim; jer nema istine ni milosti ni znanja za Boga u zemlji;
2Zaklinju se krivo i lažu i ubijaju i kradu i čine preljubu, zastraniše, i jedna krv stiže drugu.
3Zato će tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoći će, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe će morske pomrijeti.
4Ali niko da se ne prepire ni da koga kori, jer je narod tvoj kao oni koji se prepiru sa sveštenikom.
5Zato ćeš pasti danju, i s tobom će prorok pasti noću, i pogubiću mater tvoju.
6Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja ću tebe odbaciti da mi ne vršiš službe svešteničke; kad si zaboravio Boga svojega, i ja ću zaboraviti sinove tvoje.
7Što se više množiše, to mi više griješiše; slavu njihovu pretvoriću u sramotu.
8Od grijeha naroda mojega hrane se, i lakome se na bezakonje njihovo.
9Zato će biti svešteniku kao narodu; pohodiću ga za putove njegove i platiću mu za djela njegova.
10I oni će jesti, a neće se nasititi; kurvaće se, a neće se množiti; jer prestaše služiti Gospodu.
11Kurvarstvo i vino i mast oduzima srce.
12Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova odgovara; jer duh kurvarski zavodi ih da se kurvaju otstupivši od Boga svojega.
13Navrh gora prinose žrtve, i na humovima kade pod hrastovima, topolama i brijestovima, jer im je sjen dobar; zato se kurvaju kćeri vaše i snahe vaše čine preljubu.
14Neću karati kćeri vaših kad se kurvaju, ni snaha vaših kad čine preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama i prinose žrtve s nevaljalijem ženama; i narod nerazumni propašće.
15Ako se ti kurvaš, Izrailju, neka ne griješi Juda; i ne idite u Galgal niti idite u Vetaven, i ne kunite se: tako da je živ Gospod.
16Jer je Izrailj uporan kao uporna junica; sada će ih pasti Gospod kao jagnje na prostranu mjestu.
17Jefrem se udružio s lažnijem bogovima; ostavi ga.
18Piće se njihovo prevrnu, jednako se kurvaju; milo im je: dajte. Braniči su njegovi sramota.
19Vjetar će ih stegnuti krilima svojim, i oni će se posramiti od žrtava svojih.