1Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,
2Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.
3Jer ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.
4Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
5I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori.
6Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.
7Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete,
8Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
9Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina.
10Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;
11Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj.
12Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga;
13Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;
14Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
15Dokle se govori: danas, ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.
16Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem.
17A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
18A kojima se zakle da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?
19I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.