1Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
2Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
3Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
4Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
5I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
6Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
7Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
8Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom.
9Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
10Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
11Da se postaramo dakle ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
12Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
13I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
14Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
15Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim grijeha.
16Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.