1Toga radi valja nam većma paziti na riječi koje slušamo, da kako ne otpadnemo.
2Jer ako je ono što je govoreno preko anđela utvrđeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:
3Kako ćemo pobjeći na marivši za toliko spasenije? koje poče Gospod propovijedati, i oni koji su čuli potvrdiše među nama,
4Kad i Bog posvjedoči i znacima i čudesima i različnijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji.
5Jer Bog ne pokori anđelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo.
6Ali neko posvjedoči negdje govoreći: šta je čovjek da ga se opomeneš, ili sin čovječij da ga obiđeš?
7Umalio si ga malijem nečim od anđela, slavom i časti vjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:
8Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9A umaljenoga malijem čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.
10Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.
11Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom
12Govoreći: objaviću ime tvoje braći svojoj, i posred crkve zapjevaću te.
13I opet: ja ću se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14Budući pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smrću satre onoga koji ima državu smrti, to jest đavola;
15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16Jer se zaista ne prima anđela, nego se prima sjemena Avraamova.
17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grijehe narodne.
18Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.