1Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,
2Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.
3Koji budući sjajnost slave i obličje bića njegova, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola veličine na visini,
4I toliko bolji posta od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
5Jer kome od anđela reče kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin.
6I opet uvodeći prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anđeli Božiji.
7Tako i anđelima govori: koji čini anđele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.
8A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.
9Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti većma od drugova tvojijeh.
10I opet: ti si, Gospode, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:
11Ona će proći, a ti ostaješ: i sva će ostarjeti kao haljina,
12I savićeš ih kao haljinu, i izmijeniće se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neće nestati.
13A kome od anđela reče kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
14Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji će naslijediti spasenije?