Psalms 90
1 Molitva Mojsija, čoveka Božijega. O, Gospode, ti si nama bio prebivalište kroz sva pokolenja!
2 Pre rođenja planina, pre nego si sazdao zemlju i svet, od veka do veka, ti si Bog.
3 Ti smrtnika vraćaš u prašinu i govoriš: „Vratite se, o, potomci ljudi!“
4 Jer je u tvojim očima hiljadu godina poput minulog, jučerašnjeg dana i poput smene noćne straže.
5 Odnosiš ih ko bujica, poput sna su, jutrom su ko trava izniknuli;
6 ujutro cvetaju i rastu, a uveče suše se i venu.
7 Tako i mi nestajemo u tvom gnevu i tvoja nas srdžba prestravljuje!
8 Naše si krivice pred sebe stavio, naše tajne licem svojim obasjao.
9 Tako su minuli dani naši svi u tvome gnevu, poput daha godine su naše isparile.
10 U našem je veku sedamdeset leta, osamdeset leta ako smo u snazi; njihovo najbolje — tegoba i muka — brzo prođu i mi odletimo.
11 Ko je upoznao silu tvoga gneva? Koliko si strašan, toliko si srdit.
12 Nauči nas da brojimo svoje dane tako, da bismo srce mudro zadobili!
13 O, Gospode, okreni se! Dokle više? Smiluj se na svoje sluge.
14 Milošću nas svojom ujutro nahrani; da kličemo, da se veselimo kroz sve svoje dane!
15 Obraduj nas za sve one dane kad si nas tlačio, za godine gledane nedaće.
16 Nek slugama tvojim prikaže se delo tvoje i njihovoj deci veličanstvo tvoje!
17 Nek naklonost Gospoda, Boga našeg, počiva na nama. Šta radili u tome uspeli! Šta radili u tome uspeli!