Psalms 89
1 Poučna pesma Etan Ezraita. O milosti Gospodnjoj ja doveka pevam; ustima svojim vernost tvoju razglašavam naraštaju svakom!
2 Jer rekao sam: „Doveka je milost čvrsta, vernost ti je postavljena u nebesa.“
3 A ti: „Savez sam sklopio sa izabranikom svojim, zakleo se svom sluzi Davidu:
4 ’Potomstvo ću tvoje doveka da učvrstim, tvoj će presto da potraje kroz pokolenje svako!’“ Sela
5 O, Gospode, nebesa slave čudesa tvoja i tvoju vernost u zboru svetih!
6 Jer ko je taj na nebu da je Gospodu nalik, da je kao Gospod među sinovima Božijim?
7 Bog je veličanstven na saboru svetih, strašniji je od svih što ga okružuju.
8 Gospode, Bože nad vojskama, ko je poput tebe moćan Gospod? Vernošću si svojom obavijen.
9 Ti upravljaš morem ponositim, ti mu spuštaš talase nemirne.
10 Skršio si Ravu kao da je zaklan, dušmane si svoje rasterao silom ruke svoje.
11 Tvoja su nebesa, baš kao i zemlja; svet i ono što ga čini ti si postavio.
12 Jug i sever ti si načinio, i Tavor i Ermon tvom imenu kliču.
13 Mišica je tvoja jaka, ruka ti je moćna, desnica je tvoja podignuta.
14 Tvog prestola temelji su pravednost i pravda; milost i istina idu ispred tvoga lica.
15 Blago narodu kome je klicanje znano, koji živi u svetlosti lica tvoga, o, Gospode!
16 Imenu se tvome oni povazdan raduju, pravednošću tvojom oni se uzdižu.
17 Jer ti si slava njihove jakosti, naklonošću tvojom naš se rog uzdiže.
18 Jer naš je štit od Gospoda, naš je car od Svetitelja Izrailjevog.
19 Tada si u viđenju govorio svom vernom narodu i rekao: „Svoju pomoć dao sam junaku, izabranog iz naroda digoh.
20 Našao sam Davida, slugu svoga, uljem svojim svetim pomazao sam ga.
21 Na njemu će moja ruka da počiva, mišica će moja da ga jača.
22 Neće ga varati neprijatelj, neće mu nauditi nepravednik.
23 Izlomiću pred njim dušmane njegove, i potući one što ga mrze.
24 Moja vernost i milost moja biće sa njim, u moje će se ime podići rog njegov.
25 Njegovu ću ruku dignuti na more i na reke desnicu njegovu.
26 A on će me zvati: ’Oče moj, Bože moj, Steno mog spasenja!’
27 A ja ću ga postaviti za prvorođenog, za najuzvišenijeg među carevima zemlje.
28 Doveka ću mu očuvati milost svoju i svoj ću savez da učvrstim sa njim.
29 Doveka ću da učvrstim potomstvo njegovo, presto njegov biće dok je dana nebu.
30 A ako sinovi njegovi moj Zakon napuste i ne žive po mojim uredbama;
31 ako prekrše odredbe moje i zapovesti moje ne drže;
32 kazniću im prestupe šibom i krivicu udarcima.
33 Ali milost svoju nikad neću da im uzmem, vernost svoju neću da poreknem.
34 Neću da pogazim svoj savez, neću da poreknem ono što ustima obećo sam.
35 Jednom sam se zakleo Davidu svetošću svojom i poreći neću!
36 Potomstvo će njegovo doveka da traje i preda mnom poput sunca presto njegov;
37 kao mesec zauvek će potrajati, poput neba svedok verni.“ Sela
38 A sada si ga svrgnuo, zgrozio se i razjario na svog pomazanika;
39 Porekao si savez sa slugom svojim, u prašini mu krunu oskrnavio.
40 Zarušio si mu sve zidine i utvrđenja mu u ruine pretvorio.
41 Haraju ga svi što putem prođu, komšijama svojim postao je ruglo.
42 Digao si desnicu dušmana njegovih, krvnika njegovog ti činiš veselim.
43 Još si mu oštricu mača otupio, u boju mu pomogao nisi.
44 Njegov sjaj si okončao, srušio mu presto u prašinu.
45 Skratio si dane mladosti njegove i zagrnuo ga sramotom. Sela
46 O, Gospode, dokle ćeš se kriti? Doveka ti srdžba kao vatra bukti?
47 Priseti se dužine mog života. Zar uzalud stvorio si sve potomke ljudi?
48 Ko je čovek koji je živeo, a da smrti ugledao nije? Iz ruku Sveta mrtvih ko je život izbavio? Sela
49 O, Gospode, gde su tvoja milosrđa davna kojima si se u vernosti svojoj zakleo Davidu?
50 Seti se, o, Gospode, sramoćenja svojih slugu, koja nosim u nedrima od naroda mnogih!
51 Gospode, njima su nas sramotili protivnici tvoji; njima su sramotili korake tvog pomazanika.
52 Blagosloven doveka da je Gospod! Amin! Amin!