Psalms 78
1 Asafova poučna pesma. O, narode moj, poslušaj pouku moju i rečima mojih usta uho priklonite!
2 Moj govor biće u priči, objaviću zagonetke od davnina.
3 Ono što smo čuli, ono što smo naučili i što su nam stari naši ispričali;
4 to nećemo da krijemo od njihove dece. Objavićemo novom naraštaju hvale Gospodnje, njegovu silu i čudesa koja je učinio.
5 On je u Jakovu učvrstio svedočanstvo, Izrailju je dao Zakon i zapovedio našim precima da ih predaju svojim potomcima,
6 da bi novi naraštaj znao, deca što će se roditi, pa kad odrastu da to prenesu deci svojoj;
7 da se u Boga pouzdaju, da dela Božija ne zaboravljaju i zapovesti njegove da izvršavaju.
8 Da ne budu ko njihovi stari, naraštaj buntovni, neposlušno pokolenje nestalnoga srca i duha koju nije veran Bogu.
9 Jefremovci su bili lukovima naoružani ali su pobegli na dan boja!
10 Nisu održali savez sa Bogom, odbili su da postupe po njegovom Zakonu.
11 Zaboravili su njegova dela, čudesa njegova koja im je pokazao.
12 A on je pred njihovim precima učinio čudo, u egipatskoj zemlji, u oblasti Soan.
13 More je razdelio i proveo ih, vode je uspravio da su poput zida.
14 Danju ih je vodio oblakom i svetlošću vatre cele noći.
15 Stene je u pustinji rascepio, obilno ih napojio kao iz dubina.
16 Brzake im je izveo iz raseline stene, učinio da im vode kao reke teku.
17 A oni su mu uporno grešili, prkosili Svevišnjem u pustinji;
18 u srcima kušali su Boga, izvoljevali tražeći hranu.
19 Prigovarali su Bogu i rekli: „Kadar li je Bog da u pustinji prostre trpezu?!
20 Jeste, stenu je udario, potekla je voda i potoci se razlili. Ali kadar li je da nam dâ i hranu, da svoj narod mesom snabde?“
21 Zato se Gospod razjario kada je to čuo, pa je požar planuo na Jakova i gnev je buknuo na Izrailj;
22 jer u Boga verovali nisu, nisu se pouzdali da će da ih spase.
23 I on je zapovedio oblacima i otvorio odgore vrata nebeska,
24 da ih zapljusne mana, dade im žito sa neba da jedu.
25 I svi su jeli hleb moćnika, obilje hrane im je poslao.
26 Doveo je istočni vetar sa nebesa, doneo je južni vetar snagom svojom.
27 Mesom ih je ko prašinom zasuo i krilatim pticama kao morskim peskom.
28 Dao je da padaju po njihovom taboru, oko njihovih šatora.
29 I oni su jeli, najeli se do sitosti, jer on im je dao kako su žudeli.
30 Ali još ih žudnja nije prošla i još im je hrana u ustima bila,
31 kada se gnev Božiji digao na njih. I on pobi njihove najjače i obori mladiće Izrailja.
32 I pored toga opet su grešili, nisu verovali njegovim čudima.
33 Uzaludne dane im je prekratio i nevoljom naglom njihove godine.
34 A kad ih je ubijao, tražili su ga i vraćali se, za Bogom čeznuli.
35 Tada bi se prisetili da im je Bog bio stena, Bog Svevišnji njihov Otkupitelj!
36 Ali bi ga ustima varali i lagali jezicima svojim.
37 Srcem mu nisu bili odani, nisu bili verni njegovom savezu.
38 Ipak, on se smilovao, krivicu im opraštao i nije ih uništio. Uporno je susprezao gnev svoj, ljutnju svoju nije podsticao.
39 Sećao se da su telo, da su dah što hlapi i što se ne vraća.
40 A kako su se često bunili u pustinji i žalostili ga u pustari!
41 Uporno su iskušavali Boga, vređali su Svetitelja Izrailjevog.
42 Nisu se sećali njegove ruke i dana kada ih je otkupio od tlačitelja,
43 kada je u Egiptu znakove svoje izveo i čudesa svoja u oblasti Soan.
44 Reke je njihove u krv pretvorio, a njihovi se potoci nisu mogli piti.
45 Na njih je poslao komarce, da ih ujedaju, žabe da ih upropaste.
46 Useve njihove dade gusenicama i skakavcima sav trud njihov.
47 Gradom im je stukao vinograde, a smokvike slanom.
48 Stoku im je gradu izložio i njihova goveda munjama.
49 Poslao je na njih vrelinu svog gneva, srdžbu i jarost, nevolju i četu anđela propasti.
50 Svom je gnevu stazu pripremio i život im od smrti poštedeo nije, život im je pomoru predao.
51 Pobio je sve prvence u Egiptu, prve od muških u šatorima Hamovim.
52 Svoj je narod izveo ko ovce, vodio ih poput stada kroz pustinju.
53 Vodio ih je sigurno i plašili se nisu, a njihove dušmane je preplavilo more.
54 Tada ih je doveo na svoje sveto tlo, na ovu goru, osvojenu njegovom desnicom.
55 Pred njima je oterao narode, dodelio im je razmereno nasledstvo i nastanio plemena Izrailja po njihovim šatorima.
56 Ali oni su ponovo iskušavali i bunili se protiv Boga Svevišnjega, propise njegovi nisu držali.
57 Okrenuli su se, izneverili poput očeva svojih, izdali su kao luk slomljeni.
58 Izazivali su ga svojim žrtvenim bregovima, činili ga ljubomornim svojim idolima.
59 Bog je to čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrailj,
60 pa je napustio Prebivalište u Silomu, stan koji je podigao među ljudima.
61 Tako je ropstvu prepustio snagu svoju i svoju krasotu rukama dušmana.
62 I narod je svoj on predao maču jer se razjario na svoje nasledstvo.
63 Njegove mladiće proždrala je vatra, pa su mu device ko usedelice.
64 Od mača su mu sveštenici pali, a udovice ih ožalile nisu.
65 Probudi se tada Gospod ko da je spavao, kao junak kojega je savladalo vino!
66 Dušmane je svoje nazad odvukao i doveka ih osramotio.
67 Josifov je šator odbacio, pleme Jefremovo nije izabrao,
68 već je izabrao Judino pleme i goru Sion koju zavoli!
69 I tu je podigao Svetilište svoje, visoko ko nebo, poput zemlje doveka ga učvrstio.
70 Izabrao je svog slugu Davida, uzeo ga je od stada ovaca.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica da napasa Jakova, njegov narod i Izrailj, njegovo nasledstvo.
72 I on im je Pastir bio po čestitosti svoga srca, vodio ih je svojim umešnim rukama.