1Horovođi. Davidov napev: „Ne pogubi.“ Pesma pouzdanja u Boga. Zar ćutanjem pravednost javljate? Sudite li podjednako potomcima ljudi?
2Štaviše, smišljate nepravdu da je činite; rukama svojim nasilje zemljom razmeravate.
3Zastraniše zlikovci od majčinog krila, zalutaše govornici laži od stomaka.
4Njihov otrov nalikuje zmijskom otrovu; poput kobrinog je, što je gluva, zatvorenog uva;
5što ne čuje glas šaptača, vračara veštog u bacanju vrački.
6Zube im, Bože, u ustima polomi; Gospode, čeljusti lavićima skrši.
7Nek ispare poput voda što otiču svojim putem; strele svoje nek odapnu kao da su polomljene.
8Nek iscure poput puža koji puzi, nek su poput mrtvorođenčeta što ne vidi sunca.
9Pre nego ti lonci osete potpalu od trnja — sirovog ilʼ svelog — biće razvejano.
10A pravednik će se radovati kad vidi osvetu; nogu će oprati u krvi zlikovca.
11I kazaće svako: „Pravedniku stvarno plod pripada. Stvarno ima Boga koji sudi zemlji.“