Psalms 59
1 Horovođi. Davidov napev: „Ne pogubi.“ Pesma pouzdanja u Boga, kada je Saul poslao ljude da motre na Davidovu kuću i ubiju ga. Bože moj, oslobodi me od protivnika mojih; skloni me od onih što se dižu protiv mene.
2 Od zlotvora me oslobodi, od krvoloka me spasi.
3 Jer, eno, iz potaje vrebaju mi život; moćnici protiv mene pokreću nevolju, ali ne zbog prestupa, ne zbog greha moga, Gospode.
4 Bez krivice moje oni jure, spremaju se. Podigni se, susretni me i primeti!
5 A ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se da sve narode kazniš; ne smiluj se nijednom zlotvoru zlobnom. Sela
6 Uveče se vraćaju, poput pseta reže i šunjaju oko grada.
7 Eno, ustima brbljaju, a mačevi im na usnama, jer govore: „Ko još sluša?“
8 A ti im se, o, Gospode, smeješ; ti se rugaš svim tim narodima.
9 Ti si moja snaga, tebe iščekujem; jer Bog je moj zaklon.
10 Bog milosti će me sresti, daće mi Bog da likujem nad mrziteljima svojim.
11 Ne ubij ih, da moj narod zaboravio ne bi; snagom svojom rasprši ih i obori, Gospode, štite naš.
12 Za grehe svojih usta i reč usana svojih, neka budu uhvaćeni u svome ponosu, zbog kletve i laži što iznose.
13 Satri ih u gnevu, satri da ih nema, pa da narod shvati da Bog vlada u Jakovu do krajeva zemlje. Sela
14 Uveče se vraćaju, poput pseta reže i šunjaju oko grada.
15 Raspršeni lutaju za jelom, noć probdeju ako nisu siti.
16 A ja ću da pevam o tvojoj sili, veseliću se jutrom zbog milosti tvoje; jer si moj zaklon, utočište u danu nevolje.
17 Silo moja, slavopoj ti pevam; jer Bog je moj zaklon, Bog milosti moje.