1Horovođi. Davidov. Utočište je meni u Gospodu. Zašto onda meni govorite: „Kao ptica u goru uteci!
2Jer, gle, opaki luk svoj natežu, na tetivu strelu postavljaju, da poštene iz mraka gađaju.
3Kada se temelji raspadaju, šta pravednik može da učini?“
4Gospod je u svom svetom hramu, Gospodnji je presto na nebesima, očima on pomno posmatra, on proniče potomke ljudi.
5Pravednoga ispituje Gospod, ali duša njegova mrzi onoga, ko je opak i voli nasilje.
6Na opakog on će sručiti užareno ugljevlje i sumpor; plamenovi ognjenog vihora, to je deo njihov, to im je u čaši.
7Jer pravedan je Gospod, pravednost on voli, pošteni će gledati mu lice.