1Onda im je Isus ispričao priču o tome kako uvek treba da se mole i da ne posustaju.
2Rekao je: „U jednom gradu živeo neki sudija. Boga se nije bojao, niti je za ljude mario.
3U istom gradu živela je i neka udovica. Ona je došla k njemu i rekla: ’Odbrani me od mog tužitelja!’
4On dugo nije hteo da to učini, ali napokon reče: ’Iako se ne bojim Boga, niti marim za ljude,
5ipak ću odbraniti ovu udovicu, jer mi dodijava. Inače će me izludeti ako nastavi da dolazi.’“
6Gospod reče: „Slušajte šta kaže nepravedni sudija!
7Neće li Bog odbraniti svoje izabrane koji mu vape danju i noću? Hoće li oklevati?
8Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali kad Sin Čovečiji dođe, hoće li naći veru na zemlji?“
9A onima koji su se pouzdavali u svoju pravednost i nipodaštavali ostale, Isus je ispričao ovu priču:
10„Dva čoveka su došla u hram da se mole. Jedan je bio farisej, a drugi poreznik.
11Farisej je ustao i molio se u sebi ovako: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi, razbojnici, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj poreznik.
12Postim dva puta nedeljno i dajem desetak od svega što zaradim.’
13Poreznik je stao podalje i nije se usuđivao da podigne pogled prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ’Bože, smiluj se meni grešniku!’
14Kažem vam, ovaj je otišao opravdan pred Bogom, a ne prvi. Jer, svako ko se uznosi, biće ponižen, a ko se ponizi, biće uzvišen.“
15Narod je donosio Isusu malu decu da ih dotakne. Učenici su to videli, pa su im branili.
16Ali Isus ih je pozvao, rekavši: „Pustite decu da dolaze k meni; nemojte ih sprečavati, jer takvima pripada Carstvo Božije!
17Zaista vam kažem, ko ne prihvati Carstvo Božije kao dete, nikako ne može ući u njega!“
18Jedan glavar ga upita: „Dobri učitelju, šta treba da činim da bih baštinio večni život?“
19Isus mu odgovori: „Zašto me nazivaš dobrim? Niko nije dobar osim samoga Boga.
20Zapovesti poznaješ: ’Ne čini preljube, ne ubij, ne kradi, ne svedoči lažno, poštuj svoga oca i svoju majku.’“
21Ovaj odgovori: „Sve sam to izvršavao još od svoje mladosti.“
22Kada je Isus to čuo, rekao mu je: „Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš, pa razdeli to siromasima i imaćeš blago na nebesima. Onda dođi i sledi me.“
23Kada je glavar to čuo, veoma se ražalostio, jer je bio veoma bogat.
24Isus ga je pogledao, i rekao: „Kako li je teško imućnima da uđu u Carstvo Božije!
25Jer, lakše je kamili da prođe kroz iglene uši, nego bogatašu da uđe u Carstvo Božije.“
26A oni koji su slušali, upitaše: „Pa ko se onda može spasti?“
27Isus odgovori: „Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.“
28Petar reče: „Evo, mi smo ostavili što smo imali i krenuli za tobom.“
29Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili decu, radi Carstva Božijeg,
30koji neće primiti mnogo puta više u ovo vreme, a u vremenu koje dolazi primiće večni život.“
31Onda je poveo Dvanaestoricu i rekao im: „Evo, penjemo se prema Jerusalimu. Tamo će se ispuniti sve što su proroci napisali o Sinu Čovečijem.
32Predaće ga neznabošcima koji će mu se rugati, vređati ga i pljuvati.
33Pošto ga išibaju, ubiće ga, ali će on trećeg dana uskrsnuti.“
34Ali učenici nisu razumeli ništa od ovoga. Te reči su im bile nepojmljive, te nisu znali o čemu govori.
35Kad je Isus došao nadomak Jerihona, neki slepac je sedeo kraj puta i prosio.
36Čuvši da mnogo naroda prolazi tuda, upita o čemu se radi.
37Rekli su mu da to prolazi Isus iz Nazareta.
38On tada povika: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“
39Oni što su išli napred korili su ga i ućutkivali. Ali on je još jače vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se!“
40Isus se zaustavi i zapovedi da ga dovedu k njemu. Kad je slepac došao pred njega, Isus ga upita:
41„Šta hoćeš da ti učinim?“ On odgovori: „Gospode, hoću da progledam.“
42Tada Isus reče: „Progledaj! Tvoja vera te je ozdravila.“
43On progleda istog trena. Onda je pošao za Isusom slaveći Boga. Videvši ovo, sav je narod slavio Boga.