Job 13
1 Eto, oko je moje sve videlo, uho je moje čulo i to razabralo.
2 I ja imam znanje poput vašeg i nisam od vas gori.
3 Pa ipak bih Svemoćnom da govorim, sa Bogom bih da se pravdam.
4 Ali vi smišljate neistine i svi ste beskorisni lekari!
5 Kada biste sasvim zaćutali možda biste i mudri postali!
6 Ja vas molim, saslušajte moje opravdanje i tvrdnjama mojih usta pažnju poklonite.
7 Pa zar ćete Boga braniti nepravdom, svedočiti radi njega obmanu?
8 Zar ćete ga pristrasno zastupati? Za Boga ćete slučaj da vodite?
9 Dobro li će biti kad vas on ispita? Zar ćete ga prevariti ko što neko vara čoveka?
10 A on će vas svakako prekoriti, sve i da potajno budete pristrasni.
11 Zar vas neće preplašiti veličanstvo njegovo? Neće li vas spopasti jeza od njega?
12 Stavovi su vaši puste doskočice, odbrane su vaše odbrane zemljane.
13 Ne govorite mi više da bih i ja do reči došao, pa neka me snađe šta god da me snađe!
14 Zašto bih sebe kidao zubima svojim i glavu svoju u torbu stavljao?
15 Gle! Makar da me i ubije, nadaću se njemu; još uvek bih pred njim puteve svoje branio.
16 I izbavljenje to će mi biti, jer pred njega bezbožnik ne može da dođe.
17 Poslušajte pažljivo besedu moju, nek vam moje objašnjenje uđe u uši.
18 Evo, molim vas, izložiću slučaj svoj, jer znam da sam u pravu.
19 Ko će da se parniči sa mnom? Jer, ako sad ućutim mene neće biti!
20 Jedino mi dve stvari nemoj učiniti da se ne bih sakrivao ja od lica tvoga:
21 Svoju ruku ukloni od mene i tvoj užas neka me ne plaši!
22 Pozovi me i odgovaraću ti, ili da se ja žalim, a ti mi odgovaraj.
23 Koje su to moje krivice i gresi? Pokaži mi prestup moj i greh moj!
24 Zašto lice svoje skrivaš i smatraš me dušmaninom svojim?
25 List oduvan zar ćeš da razdireš, travku suvu zar ćeš da oduvaš?
26 Gorke stvari protiv mene zapisuješ, krivice mladosti moje mi na teret stavljaš.
27 Noge moje u okove stavljaš, nadgledaš sve staze moje i beležiš svaki trag nogu mojih.
28 A ja propadam kao trulež, kao odeća koju moljac jede!