1Judin je greh zapisan gvozdenim perom, urezan dijamantskim šiljkom na ploču njihovog srca i na rogove vaših žrtvenika.
2Deca njihova razmišljaju o njihovim žrtvenicima i Aštartinim stupovima, pod zelenim drvećem na visokim brdima.
3A ti što se penješ na planinu u polju: tvoje dobro i sva imanja tvoja dajem kao plen, i tvoje uzvišice za greh po svim tvojim granicama.
4I ti sâm ćeš da izgubiš nasledstvo koje sam ti dao. Učiniću da robuješ svojim neprijateljima u zemlji koju ne znaš, jer si zapalio vatru moga gneva i doveka ona bukti.“
5Ovako kaže Gospod: „Proklet je čovek u čoveka što se uzda, snagu svoju što u telu traži, a od Gospoda okreće srce svoje!
6Biće kao grm u pustinji što i ne zna kad mu dobro dođe. Tavoriće u bezvodnoj pustari, u slatini gde niko ne živi.
7Blagosloven je čovek što se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica!
8On će biti kao drvo posađeno pored voda, što korenje pruža ka živome toku. Pripeka kad dođe, ono se ne boji; lišće mu zeleno kroz godinu celu. Od suše ne strepi, ploda uvek ima.
9Srce je varljivo više od sveg drugog. Nepopravljivo je, i ko će ga znati!
10Ja, Gospod, ispitujem srce, nutrinu proveravam; pa svakome dajem po njegovom putu, a i prema plodu od njegovih dela.
11Kao jarebica što se leže, ali ne izleže, onaj je što blago nepošteno zgrće: na pola mu života blaga više nema, a on na svome kraju ispada budala.“
12Presto slave od davnina uzvišen, mesto je našeg Svetilišta.
13Nado Izrailjeva, Gospode, postideće se svi koji te ostave. Oni koji su se okrenuli od mene u prašinu biće upisani, jer su ostavili Gospoda, izvor svežih voda.
14Izleči me, Gospode, da budem izlečen! Spasi me da i spasen budem, jer si ti moja slava!
15Gle njih, govore mi: „Gde je reč Gospodnja? Hajde, nek se zbude!“
16Ja se nisam ustezao da ti pastir budem, da za tobom idem. Priželjkivao ti nisam taj dan nesnosni. I ti znaš šta su moje usne rekle u prisustvu tvome.
17Ne budi mi ti na užas, jer si moje utočište u danu propasti!
18Nek se stide moji gonitelji, a ne ja da se stidim. Neka oni budu zaplašeni, a ne ja da zaplašen budem. Sruči na njih dan propasti i slomi ih dvaput jačim slomom.
19Gospod mi je ovako rekao: „Idi i stani na Vrata sinova naroda, kroz koja ulaze Judini carevi i kroz koja izlaze, i na sva vrata Jerusalima.
20Reci im: ’Čujte reč Gospodnju, o, carevi Judini i sva Judo i svi stanovnici Jerusalima koji ulazite kroz ova vrata!
21Ovako kaže Gospod: čuvajte živote svoje pa ne nosite robu u subotu i ne unosite je na jerusalimska vrata.
22Ni iz svojih kuća ne iznosite robu u subotu i ne radite nikakvog posla. Posvetite subotu kao što sam zapovedio vašim precima.
23Ali oni nisu poslušali i nisu prignuli svoje uho. Tvrdoglavi su postali, nisu slušali i nisu prihvatili karanje.
24Ali, budete li me pažljivo slušali — govori Gospod — i subotom ne budete nosili robu kroz gradska vrata, već posvetite subotu i ne radite nikakav posao:
25tada će na gradska vrata ulaziti carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na bojnim kolima i na konjima — oni, njihovi glavari, svi Judejci i svi stanovnici Jerusalima. A grad će ovaj ostati doveka.
26I doći će iz Judinih gradova, svi što su oko Jerusalima, iz Venijaminove zemlje, iz ravnice, sa brda i iz Negeva oni što donose svespalnice, žrtve, žitne žrtve i tamjan, i oni što donose zahvalnice u Dom Gospodnji.
27Ali ako me ne poslušate — da posvetite subotu, da ne nosite robu i prolazite kroz jerusalimska vrata u subotu — zapaliću vatru na njegovim vratima da proguta dvorove Jerusalima, i neće se ugasiti.’“