1Došla mi je reč od Gospoda i poručila:
2„Ne ženi se! Sinove i ćerke ne podiži na ovom mestu.
3Jer evo šta kaže Gospod za sinove i ćerke rođene na ovom mestu, za majke što ih rađaju i za očeve njihove od kojih se rađaju u ovoj zemlji:
4Pomreće od smrtonosnih zaraza, neoplakani i nesahranjeni biće gnojivo povrh zemlje. Dokrajčiće ih mač i glad, a leševi njihovi će biti hrana pticama nebeskim i zemaljskim zverima.
5Jer ovako kaže Gospod: ne ulazi u kuću ožalošćenih i ne idi da naričeš. Ne pokazuj da tih ih je žao jer sam uzeo svoj mir i milost i milosrđe od njih, od naroda ovog — govori Gospod.
6Pomreće i veliki i mali u ovoj zemlji. Neće ih sahraniti, neće žaliti za njima, niko se neće rezati i niko brijati glavu za njima.
7Neće im udeliti hleb, ožalošćenog za pokojnikom neće utešiti, neće im dati da piju iz čaše utehe za ocem i majkom.
8I ne ulazi u kuću gde je veselje, da sa njima sediš, da jedeš i piješ!
9Jer ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, na vaše ću oči, još za vaše vreme, baš na ovom mestu da ućutkam zvuk veselja, ciku radovanja i povik mladoženje i neveste.
10A kada najaviš ovom narodu sve ove reči, oni će ti reći: ’A zbog čega je Gospod objavio sve ovo veliko zlo protiv nas? Koja je naša krivica? Koji je naš greh kojim smo zgrešili Gospodu Bogu našem?’
11Ti im odgovori: ’Zato što su me napustili vaši preci — govori Gospod — išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. A mene su napustili i moj Zakon nisu držali.
12A vi ste još gora zla počinili nego oni! Eto, svako živi po samovolji svog zlog srca i ne sluša me.
13Isteraću vas zato iz ove zemlje u zemlju koju niste znali ni vi ni vaši preci. Služićete drugim bogovima i noću i danju, a ja vam se neću sažaliti.’
14Zato dolaze dani — govori Gospod — kad se više neće govoriti: ’Živ bio Gospod koji je izveo izrailjski narod iz egipatske zemlje!’
15Nego: ’Živ bio Gospod koji je izveo izrailjski narod iz severne zemlje i iz svih zemalja u koje ih je izagnao!’ Jer ja ću ih vratiti u njihovu zemlju koju sam dao njihovim precima.
16Evo, poslaću mnogo ribara — govori Gospod — da ih love. A nakon toga poslaću mnoge lovce da ih love po svakoj planini, po svakom brdu i u raselinama stena.
17Jer moj je pogled nad svim njihovim putevima. Oni nisu sakriveni preda mnom, a ni krivice njihove nisu sakrivene od mojih očiju.
18Prvo ću dvostruko da namirim njihove krivice i njihove grehe jer su moju zemlju oskrnavili leševima njihovih gadosti, njihovim gnusnostima su ispunili moje nasledstvo.“
19O, Gospode, snago moja i tvrđavo moja! Utočište moje u danu nevolje. K tebi će doći narodi sa krajeva sveta pa će reći: „Stvarno su naši preci imali lažne bogove, ništavila, i u njima baš nikakve koristi nije bilo!
20Hoće li čovek da za sebe pravi bogove, a oni nisu Bog?“
21„Zato ću, evo, ja sada da im obznanim, da im obznanim svoju moćnu ruku, pa će znati da je moje ime Gospod!