Isaiah 58
1 Viči koliko te grlo nosi! Nemoj se ustezati. Slično rogu glas svoj podigni, i narodu mom zločine njegove objavi, i domu Jakovljevom grehe njegove.
2 A mene dan za danom traže i poznavanju puteva mojih žude, kao puk što deluje po pravdi i presude Boga svoga ne zanemaruje. Ištu od mene pravednost na sudu, za blizinom Božijom žude.
3 ’Zašto smo postili, kad ti ne vidiš? Zašto smo mučili dušu svoju, a ti ne znaš?’ Gle, u dan posta vašega vi zgrćete kako vam se hoće, a sve vaše radnike tlačite.
4 Gle, vi postite da biste se prepirali i nametali, da biste zlehudoga pesnicom udarali. Nemojte kao danas postiti, onda će se na visinama čuti glas vaš.
5 Zar je takav post što sam ga izabrao, dan kad muči čovek dušu svoju, da se glavom svojom savija ničice kao rogoz, i kostret i pepeo prospe pod sebe? Zar ćeš to postom zvati i danom što je Gospodu po volji?
6 Nije li ovo post što sam ga izabrao: odrešiti veze nad zlehudim, razvezati u jaram svezane, dati slobodu potrvenima, i svaki jaram da bude izlomljen?
7 Nije li da udeliš hleb svoj gladnome, da u dom dovedeš beskućnika, kad vidiš gola da ga odeneš, i od rodbine svoje da se ne kriješ?
8 Tada će kao zora sijati svetlost tvoja i zdravlje će tvoje brzo bujati, i pravda će tvoja ispred tebe ići, a slava Gospodnja će te pratiti.
9 Kad povičeš, Gospod će odgovoriti; zavapićeš, a on će reći: ’Evo me!’ Ako iz svoje sredine ukloniš jaram, prst preteći i besedu prestupničku,
10 i zbog gladnog se uzbudi tvoja duša, i nasitiš dušu namučenu; tada će se svetlost tvoja podići u tami, i tamnina tvoja biće kao podne.
11 I Gospod će te voditi bez prestanka, i po suhim tlima nasitiće ti dušu, i kosti će tvoje gipkijima učiniti; i bićeš kao vrt zalivan i kao studenac čije vode usahnuti neće.
12 I vekovne razvaline sagradiće za sebe, utemeljene od kolena do kolena, a tebe će zvati ’Onaj koji pukotine zaziđuje’, ’Obnovitelj drumova prema naseljima.’
13 Ako odvratiš svoju nogu od subote, da u sveti dan moj ne radiš što se tebi sviđa, i da subotu nazoveš milinom, svetinju Gospodnju proslavljenom, a slavu njegovu odvojenom od poslova, da na svojim putevima ne obavljaš što ti se prohte, i da ne govoriš nepromišljene reči;
14 tada će ti omiliti ono što je Gospodnje, projahaćeš sa mnom po uzvišicama na zemlji, pa ću te hraniti onim što si nasledio od Jakova, pretka tvojega — jer su to kazala usta Gospodnja.“