Isaiah 59
1 Gle, nije ruka Gospodnja okraćala da ne spasava, niti je uho njegovo ogluhnulo da ne čuje;
2 nego vaše krivice jesu pregrada između vas i Boga vašega, i gresi vaši zaklanjaju lice njegovo od vas da vas ne čuje.
3 Jer šake su vaše krvlju zagađene, i prsti su vaši u zločinu, usne vaše govore prevaru, jezik vaš mrmlja podlost.
4 Na pravednost niko ne poziva, niti iko po istini sudi; uzdaju se u ništavilo, i govore reči isprazne; muku začinju, nevaljalstvo rađaju.
5 Jaja gujina legu i mrežu paukovu pletu; od njihovih ko pojede jaja, taj umire; a ako ga razbije, guja se izlegne.
6 Njihovo pletenje nije za odevanje, njihove izrađevine nisu za pokrivanje. Njihove izrađevine delo su prestupničko i šakama svojim čine nasilje
7 Njihove noge u zlo trče i hitre su da prolivaju nevinu krv. Misli njihove misli su prestupničke, pustoš je i propast na drumovima njihovim.
8 Put ka miru oni ne poznaju, na stazama njihovim pravednosti nema. Izopačili su svoje ugažene puteve, ko po takvom putuje, mir ne upoznaje.
9 Zato se pravo od nas udaljilo, i pravednost do nas ne dopire. Nadali smo se svetlosti, a gle, tama; sjajnom sjaju, a hodamo po mraku dubokom;
10 po zidu pipamo kao slepi, i tapkamo kao da smo bez očiju; u podne se spotičemo kao da smo u sumraku; u obilju smo kao da smo mrtvi;
11 svi mi mumlamo kao da smo medvedi i gukanjem gučemo kao da smo golubovi. Očekujemo sud, a njega nema, spasenje — udaljilo se od nas.
12 Jer mnogo je naših pobuna pred tobom, i gresi naši svedoče protiv nas. Zaista, mi uviđamo pobune svoje i upoznali smo krivicu svoju.
13 Pobunili smo se i Gospoda se odrekli, odmetnuli se od Boga našega; govorili smo reči podle i otpadničke, izmišljotine i odvajanje, iz srca reči lažljive.
14 I tako je pravo potisnuto, i pravda je daleko odgurnuta, jer istina je javno posrnula, i čestitost proći ne može.
15 Istina biva čerupana, i ko se zla kloni, biva orobljen. A Gospod vidi i to je zlo pred njim jer pravice nema.
16 I vidi: nema čoveka. I zapanji se što zastupnika nema. Onda se oslobodi mišica njegova, i bi mu potpora pravednost njegova.
17 Pravednost je navukao kao oklop, i na glavi mu je spasenje kao kaciga, a odeću osvetničku je navukao kao odoru, i revnošću se ogrnuo kao plaštom.
18 Prema onom što su zaslužili njih će namiriti; prema onom što su zaslužili, zato što su nasrtali, zato što su mrzeli, njih će namiriti, prema onom što su žudeli, što su zaslužili.
19 I videće sa zapada ime Gospodnje, i sa istoka sunčevoga slavu njegovu, jer će doći kao bujica, Duh Gospodnji nju će podsticati.
20 „A Otkupitelj će doći Sionu i onima koji se u Jakovu odvrate od prestupa — govori Gospod.
21 Evo, ovo je moj savez s njima, govori Gospod: Duh moj, koji je na tebi, i reči moje, što sam ti ih u usta stavio, neće otići od usta tvojih, ni od usta potomstva tvojega, ni od usta potomaka potomstva tvojega — govori Gospod — kako sada tako i doveka.