Ezekiel 8
1 Šeste godine, petog dana šestog meseca, sedeo sam u svojoj kući. Preda mnom su sedele Judine starešine. Tada se na mene spustila ruka Gospoda Boga.
2 I kako sam pogledao, video sam neko obličje slično čovečijem. Od njegovih bokova naniže, bilo je nešto kao oganj, a od njegovih bokova naviše bilo je nešto kao svetlost sjajnog metala.
3 On je ispružio nešto kao ruku i uhvatio me za pramen kose. Tada me je Duh podigao između zemlje i neba i odneo me, u Božijim viđenjima, u Jerusalim, na ulaz severnih vrata koja gledaju na sever, gde stoji idol koji izaziva ljubomoru.
4 I gle, tamo je bila slava Boga Izrailjevog, ista kao ona koju sam video u dolini.
5 Tada mi reče: „Sine čovečiji, Podigni svoje oči prema severu.“ I ja sam podigao oči prema severu — i gle — severno od žrtvenih vrata, na samom ulazu, bio je onaj idol što izaziva ljubomoru.
6 On mi reče: „Sine čovečiji, vidiš li šta čine, velike gadosti koje dom Izrailjev čini ovde, da bi me udaljili iz mog Svetilišta? A videćeš još i gore gadosti.“
7 Zatim me je doveo na ulaz dvorišta. Tamo sam video rupu u zidu.
8 On mi reče: „Sine čovečiji, prokopaj zid!“ Ja prokopam zid, a tamo jedan ulaz.
9 On mi reče: „Uđi i pogledaj zle gadosti koje se čine ovde.“
10 Uđem ja i pogledam, a tamo, gmizavci i nečiste životinje svih oblika — svi gnusni idoli doma Izrailjevog — iscrtani svuda po zidu.
11 Pred njima je stajalo sedamdeset starešina doma Izrailjevog. Među njima je stajao Jazanija, sin Safanov. Svaki od njih je imao kadionicu u ruci iz koje se dizao oblak mirisnog kada.
12 On mi reče: „Sine čovečiji, jesi li video šta starešine doma Izrailjevog čine tajno, svaki u kapeli svog nacrtanog idola? Jer govore: ’Gospod nas ne vidi; napustio je Gospod zemlju.’“
13 Još mi reče: „Videćeš kako čine tamo još i gore gadosti.“
14 Potom me je doveo na ulaz od vrata Doma Gospodnjeg koji je na severu. A tamo, gle, žene sede i oplakuju Tamuza.
15 On mi reče: „Jesi li video to, sine čovečiji? A videćeš još gore gadosti od ovih.“
16 Onda me je odveo u unutrašnje dvorište Doma Gospodnjeg. Tamo, na ulazu u Svetinju Gospodnju, između trema i žrtvenika, bilo je oko dvadeset pet ljudi leđima okrenutih prema Svetinji Gospodnjoj. Bili su licem okrenuti prema istoku, i tamo prema istoku klanjali se suncu.
17 On mi reče: „Sine čovečiji, jesi li video to? Zar je mala stvar za dom Judin što čine gadosti koje čine ovde, pa još pune zemlju nasiljem i stalno me izazivaju? Vidi samo kako stavljaju granu pod svoj nos!
18 Zato ću postupati po svom gnevu: neću se sažaliti i neću se smilovati. Pa da me dozivaju i jakim glasom, neću ih slušati.“