Zechariah 7
1 U četvrtoj godini kralja Darija dođe Gospodnja riječ Zahariji, četvrtoga dana devetog mjeseca, u mjesecu Kislevu.
2 Tada je naime Betel bio poslao Sar Esera i Regem Meleka sa svojim ljudima da umilostive Gospodina
3 i da svećenicima koji su pripadali Hramu Gospodina nad vojskama i prorocima uprave ovo pitanje: “Moramo li u petom mjesecu održati dan žalosti s postom, kako smo to činili već toliko godina?”
4 Tada mi dođe riječ Gospodina nad vojskama:
5 ”Objavi svemu narodu i svećenicima: Kad ste postili i tugovali u petom i u sedmom mjesecu već sedamdeset godina, jeste li možda postili za me?
6 I kad jedete i pijete, niste li tad vi oni koji jedete i pijete?”
7 Nisu li to riječi što ih je Gospodin dao da budu propovijedane preko prijašnjih proroka, kad je još Jeruzalem bio naseljen i u miru, zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su još bile naseljene južna zemlja i nizina?
8 I Gospodnja riječ dođe Zahariji:
9 ”Ovako govori Gospodin nad vojskama: Sudite pravedno i iskazujte jedan drugome ljubav i milosrđe!
10 Ne pritišćite udovica i sirota, stranaca i siromaha, i ne mislite ništa zlo jedan o drugome u svom srcu!
11 Ali nisu htjeli slušati, bili su tvrdoglavi i zatisnuli su uši da ne čuju.
12 Učinili su svoje srce tvrdim kao kremen, da ne čuju naputaka i pouka koje im je bio naložio Gospodin nad vojskama svojim duhom preko prijašnjih proroka. I tako dođe silan sud gnjeva Gospodina nad vojskama.
13 Kao što oni nisu slušali kad ih je on zvao, isto tako, govori Gospodin nad vojskama, zvat će oni, a da ih ja ne poslušam.
14 I tako sam ih razasuo među sve narode koje prije nisu poznavali. Poslije njihova odlaska zemlja je bila opustošena, tako da više nitko nije u njoj hodio. Tako su krasnu zemlju pretvorili u pustoš.”