Zechariah 6
1 Opet sam podigao oči i gledao. Gle, pojavila se četvora ratna kola između dvije gore. Gore su bile od mjedi.
2 U prvim su kolima bili konji riđi, u drugim crni,
3 u trećim bijeli, a u četvrtim kolima šareni, jaki konji.
4 Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: “Tko su to, gospodaru moj?”
5 Anđeo mi odgovori: “Ovi izlaze u četiri smjera neba, nakon što su stajali pred Gospodinom sve zemlje.
6 Kola s crnim konjima idu u sjevernu zemlju, i bijeli iza njih dolaze ovamo. Šareni konji idu u južnu zemlju.
7 Riđi izlaze i hoće proći zemljom.” On reče: “Sada idite! Prolazite zemljom!” I oni stadoše prolaziti zemljom.
8 Tada mi on doviknu ovo: “Vidi, koji idu u sjevernu zemlju naseljavaju moj duh u sjevernoj zemlji.”
9 Tada mi dođe Gospodnja riječ:
10 ”Uzmi darove prognanikâ, od Heldaja, od Tobije i od Jedaje? idi onaj dan u kuću Jošije, Sefanijina sina, kamo oni dođoše iz Babilona!
11 Uzmi dakle srebro i zlato, načini od toga krunu i stavi je na glavu velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu,
12 i reci mu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Gle čovjeka, Mladica je njegovo ime! Pod njim će proklicati, i on će sagraditi Gospodnji hram.
13 Jest, on će sagraditi Gospodnji hram. Veličanstvo ga resi. Na svom će prijestolju sjediti i vladati, i bit će svećenik na svom prijestolju, i mir će biti među objema.
14 A kruna neka ostane u Gospodnjem Hramu u čast Heldaju, Tobiji i Jedaji i kao spomen na gostoljubivosti Sefanijina sina!
15 Koji stanuju u daljini doći će i gradit će na Gospodnjem Hramu, i spoznat ćete da me je Gospodin nad vojskama poslao k vama. To će se dogoditi ako poslušate glas Gospodina, svojega Boga.”