1Tada dođe riječ Gospodina nad vojskama ovako:
2”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Revnujem za Sion žarkom revnošću i raspaljen sam zbog njega žestokim gnjevom.”
3Ovako veli Gospodin: “Vraćam se na Sion i opet ću stanovati u Jeruzalemu, i Jeruzalem će se zvati Grad vjernosti i gora Gospodina nad vojskama, Sveta gora.”
4Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Opet će starci i starice sjediti po jeruzalemskim ulicama; svatko ima svoj štap u ruci zbog punine dana života.\
5I gradske ulice bit će opet pune dječaka i djevojčica, što će se igrati po ulicama.”
6Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ako se to što će se dogoditi u one dane čini čudno ostatku toga naroda, zar da to bude čudno i u mojim očima?”, govori Gospodin nad vojskama.
7Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Evo, ja oslobađam svoj narod iz zemlje sunčeva istoka i iz zemlje njegova zapada.
8I dovodim ih kući. Oni će opet stanovati u Jeruzalemu i bit će moj narod, i ja ću biti njihov Bog u vjernosti i pravednosti.”
9Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ohrabrite se koji slušate u ove dane ova obećanja iz usta proroka, naime u dan kad je bio položen temelj gradnji Hrama, kuće Gospodina nad vojskama!
10Jer prije tih dana nije bilo plaće za rad ljudi ni plaće za životinje. Tko je izlazio i ulazio nije bio siguran od neprijatelja: zavadio sam sve ljude.
11A sada ne ću više biti kao u prijašnje dane ostatku toga naroda”, govori Gospodin nad vojskama.
12”Nego će usjev biti siguran. Vinova će loza nositi svoj plod, i zemlja će rađati svoj rod. Nebo će davati svoju rosu, i sve ću to dodijeliti ostatku toga naroda.
13I kao što ste prije bili kletva među narodima, Judina i Izrćlova kućo, tako ću vam sada pribaviti spasenje, da budete blagoslov. Ne bojte se! Ohrabrite se!”
14Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: “Kao što sam bio odlučio da vam učinim zlo, kad su me bili razgnjevili vaši oci”, govori Gospodin nad vojskama, “i nisam to požalio,
15isto sam tako sad u ove dane odlučio da iskažem dobro Jeruzalemu i Judinoj kući. Ne bojte se!
16Ovo je što morate činiti: govorite jedan drugome istinu! Sudite na svojim vratima vjerno i mirno!
17Nitko neka ne misli protiv drugoga zlo u svom srcu! Ne ljubite krive zakletve! Jer sve to mrzim, govori Gospodin.”
18Dođe mi riječ Gospodina nad vojskama:
19”Ovako veli Gospodin nad vojskama: Post u četvrtom, petom, sedmom i desetom mjesecu neka se za Judinu kuću obrati u radost i veselje, i u vesele svetkovine! Samo morate ljubiti istinu i mir.”
20Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Jednom će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova.
21Stanovnici jednoga grada dolazit će k onima drugoga i govorit će: Ići ćemo tamo da umilostivimo Gospodina i da tražimo Gospodina nad vojskama! I ja ću poći.
22Mnogobrojni narodi i mnoga plemena doći će tražiti Gospodina nad vojskama, da umilostive Gospodina.”
23Ovako veli Gospodin nad vojskama: “U one će dane deset ljudi od svih jezika neznabožačkih naroda uhvatiti jednoga Judejca za skut i reći: Hoćemo ići s vama; jer smo čuli da je Bog s vama.” \