1Ah, da si mi bio brat koji je sisao prsa moje majke! Tada bih te kod susreta mogla cjelivati, a da mi se nitko zbog toga ne naruga!
2Ja bih te zvala i uvela bih te u kuću svoje majke, u sobu u kojoj me rodila. Dala bih ti piti mirisava vina i soka od šipka.
3Njegova ljevica počiva pod mojom glavom, a njegova me desnica grli u ljubavi. Zaručnik:
4Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, nemojte buditi ni uznemiravati moju ljubljenu dok ona sama to ne bude htjela! Zbor:
5Tko je ona koja dolazi iz pustinje, naslonjena na svoga dragoga? Zaručnik: Probudit ću te pod jabukom, tamo gdje te u bolovima rodila tvoja majka, gdje je u mukama ležala tvoja roditeljka.
6Stavi me kao pečat na srce, kao pečat na svoju ruku. Jest, ljubav je jaka kao smrt i ljubomora je tvrda kao grob. Njezin je žar kao plameni oganj, vatra Gospodnja.
7Ljubav ne mogu ugasiti najveće vode, niti je rijeke mogu iščupati. Kad bi netko ponudio za ljubav sve svoje imanje, bio bi prezren.
8Naša je sestra malena, još nema ni grudi. Što ćemo činiti sa svojom sestrom kad je dođu prositi?
9Ako je zid, sagradit ćemo na njemu tvrđavu od srebra! Ako li je vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim trenicama!
10Da, ja sam zid i prsa su moja kao tornjevi, ali sam u njegovim očima postala kao ona koja je našla mir. Braća zaručnice:
11Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu i povjerio ga je čuvarima. Morao je svaki za njegov rod platiti tisuću srebrnjaka! Zaručnica:
12Moj je vlastiti vinograd preda mnom. Za tebe (neka bude), Salomone, ovih tisuću srebrnjaka i k tome dvije stotine više za one koji čuvaju vinograd.
13Ti, koja stanuješ u perivojima, prijatelji prisluškuju, daj mi da čujem tvoj glas! Zaručnica:
14Trči, ljubljeni moj, kao srna ili kao lane po mirisnim gorama!