Isaiah 1
1 Viđenje Izaije, Amosova sina, što ga je gledao nad Judom i Jeruzalemom u dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije od Jude.
2 čujte, nebesa! Slušaj, zemljo! Jer je Gospodin govorio: “Djecu odgojih i podigoh. Ali mi ona postadoše nevjerna.
3 Vol poznaje svoga gospodara i magarac jasle svoga gospodara. Samo Izrćl ne poznaje, narod moj ne razumije!”
4 Jao, pokoljenje grješno, narode krivnjom natovareni, leglo zlikovaca, djeco izrođena! Oni ostaviše Gospodina, pogrdiše Sveca Izrćlova, okrenuše mu leđa.
5 Gdje da vas se još udara, kad neprestano otpadate?
6 Posve je bolesna glava. Posve je iznemoglo srce. Od pete do glave nema ništa zdravo na tebi? samo ubodi, modrice i svježe rane. Nije ih se iscijedilo, ni zavilo, ni uljem ublažilo.
7 Zemlja je vaša postala pustinja. Gradovi su vaši ognjem spaljeni. Vaše njive? tuđinci ih jedu na vaše oči. Pustoš je kao kod razorenja Sodome.
8 Samo kći Siona preostade kao koliba u vinogradu, kao stražarnica u polju krastavaca, kao stražarska kula.
9 Jest, da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio jedan ostatak, bili bismo kao Sodoma, izjednačili bismo se s Gomorom!
10 I čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodome! Poslušaj naputak Boga našega, narode Gomore!
11 ”Što će mi mnoštvo vaših žrtava?”, tako govori Gospodin. Sit sam žrtava od ovnova i pretiline od teladi. Ne marim više za krv bikova, janjaca i jaraca.
12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom: tko traži od vas da gazite moje trijemove?
13 Ne prinosite više nevrijednih žrtava! Kâd mi se gadi. Mjesec mlađak, subotu, poziv na svečani blagdan? ne podnosim: zločin i blagdan.
14 Duša mi mrzi vaše mlađake i blagdane. Oni su mi na teret. Dodijalo mi je podnositi ih.
15 I kad širite svoje ruke, zatvaram svoje oči od vas, i kad molite još toliko, ne slušam vas: ruke su vaše pune krvi.
16 Operite se! Očistite se! Uklonite svoja zla djela ispred mojih očiju! Prestanite činiti zlo!
17 Učite se činiti dobro! Težite za pravdom! Pomažite potlačenomu! Pribavite pravicu siroti! Branite udovicu!
18 ”Dobro dakle, sudimo se!”, tako govori Gospodin. “I ako su vaši grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!
19 Ako hoćete slušati, uživat ćete najbolje u zemlji.
20 Ali ako ne ćete i prkosite, proždrijet će vas mač!”? Zaista, Gospodnja usta rekoše.
21 Kako postade bludnicom vjerni grad koji je bio pun pravice! Nekoć je stanovala u njemu pravednost, a sada? krvnici.
22 Tvoje srebro postade troska, tvoje vino razvodnjeno.
23 Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za novcima. Siroti ne daju pravice i udovičina parnica ne dolazi pred njih.
24 Zato govori Svemogući, Gospodin nad vojskama, Izrćlov jaki Bog: “Ha, izdovoljit ću se na svojim neprijateljima, osvetit ću se svojim protivnicima!
25 Okrenut ću svoju ruku protiv tebe! Očistit ću kao lužinom tvoje troske, izlučit ću sve tvoje olovo.
26 Postavit ću ti opet suce kao prije i savjetnike kao iz početka. Tada ćeš se opet zvati Grad pravednosti, Vjerni grad.
27 Dolaskom pravde Sion će se spasiti, a njegovi obraćenici pravednošću.”
28 A nevjernici i grješnici svi će propasti. Koji ostave Gospodina ginut će.
29 Jer ćete se posramiti zbog gajeva što ih tako ljubite. Morat ćete se zastidjeti zbog vrtova što ih tako volite.
30 Jer ćete biti kao hrast kojemu vene lišće, kao vrt bez vode.
31 Jaki će biti kao kučine, njegovo djelo kao iskra. Oboje će se zapaliti zajedno, i nitko ne će gasiti.