1Vrati se, vrati, Sulamko! Vrati se, vrati, da ti se divimo! Zaručnica: čemu se želite diviti na Sulamki, svrstane tako u dva zbora? Zbor:
2Kako su lijepe tvoje noge u papučicama, kćeri plemenita naroda! Oblik tvojih bokova je kao đerdan oko vrata, djelo umjetničke ruke.
3Krilo ti je slično amfori u kojoj ne nedostaje miješana vina. Tijelo ti je kao stog pšenice, ograđen ljiljanima.
4Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca.
5Tvoj vrat? toranj od slonove kosti. Tvoje oči? dva jezera pred batrabimskim vratima. Tvoj je nos kao libanonski toranj koji gleda prema Damasku.
6Tvoja je glava kao Karmel i tvoje su kose kao kraljevski grimiz spleten u pletenice. Zaručnik:
7Kako si krasna, kako čarobna, kako ljupka, ti, ljubljena moja!
8Tvoj je stas kao palma, a tvoje su grudi kao njezini grozdovi.
9Rekoh samom sebi: popet ću se na palmu, dohvatiti njezine grozdove. Tad će mi tvoja njedra biti grozdovi za mene i dah tvojih usta kao miris jabuke,
10tvoja će mi usta biti kao plemenito vino što mi slatko vlaži grlo i klizi preko usana i zuba.
11Ja sam sva za moga dragoga! Prema meni streme sve njegove čežnje.
12Dođi, dragi moj, pođimo van u polja! Pod ciprovim grmljem lezimo na počinak!
13Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde vidjeti zameće li se već loza, rastvaraju li se cvjetovi. Tamo ću ti dati svoju ljubav.
14Mandragore već odišu svojim mirisom i u našim se vrtovima krije svakovrsno izvrsno voće, novo i staro, koje sam za tebe, ljubljeni moj, čuvala.