1Salomonova pjesma nad pjesmama. Zaručnica:
2Oh, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu tvojih usta! Tvoje je milovanje slađe od vina.
3Miris tvojih pomasti je pun miline. Tvoje je ime kao razliveno ulje. Zato te ljube djevojke. Zbor:
4Privuci nas k sebi. Požurimo! Uvedi nas, kralju, u svoje odaje! Radovat ćemo se i veseliti s tobom. Pjevat ćemo o tvojoj ljubavi, nježnije od vina. Dostojan si svake ljubavi. Zaručnica:
5Potamnila sam, ali sam lijepa, o jeruzalemske kćeri, kao cedarski šatori, kao Salomonove šatorske zavjese.
6Ne gledajte na to što sam crnomanjasta, jer me sunce opalilo! Sinovi moje majke, ljutiti na mene, postaviše me da čuvam vinograde i nisam mogla paziti na vlastiti vinograd.
7Kaži mi ti, kojemu pripada moje srce, gdje čuvaš svoje stado, gdje planduješ o podne? Ne bih htjela lutati među stadima tvojih drugova. Zaručnik:
8Ako ne znaš, o najljepša među ženama, slijedi trag stada i tjeraj svoje jariće na pašu pokraj pastirskih šatora.
9Uspoređujem te, ljubljena moja, s plemenitim konjima u faraonovim kolima.
10Kako lijepo pristaje tvojim obrazima niz bisera i tvojemu vratu koraljna vrpca.
11Načinit ćemo ti zlatne grivne sa srebrnim šarama. Zaručnica:
12Dok kralj počiva na svom ležaju, moj nard odiše ugodnim mirisom.
13Moj je dragi kao kutijica smirne, što počiva među mojim grudima.
14Moj je dragi kao ciprov grozd u engedskim vinogradima. Zaručnik:
15Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči kao golubice. Zaručnica:
16O, ti si lijep, ljubljeni moj, ti si odista preljubazan! Naša je postelja svježa zelen,
17kućne su nam grede cedrovi, a naši stolovi čempresi.