1Spominji se svojega Stvoritelja u mladim danima, prije nego dođu zli dani i prispiju godine za koje veliš: “Ne sviđaju mi se!”,
2prije nego pomrači sunce i svjetlo, mjesec i zvijezde, i iza dažda opet dođu oblaci.
3To je doba kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se sakrivaju koji vire kroz prozore.
4Vrata se s ulice zatvaraju. Zveket mlina biva tiši i viši kao ptičji cvrkut. Svi glasovi umuknu.
5čovjek se plaši visina i strahote na ravnoj stazi. Badem cvjeta. Skakavac se samo mučno vuče. Žutilica puca. Jer čovjek ulazi u svoju vječnu kuću! Po ulici idu naokolo turobni ljudi.
6Prije nego se prekine srebrno uže, zlatna čaša pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac slomljeni kotač padne,
7i prah se vrati u zemlju, onako kako je bio, i duh se vrati k Bogu koji ga je dao.
8”Taština nad taštinama!”, veli propovjednik, “sve je taština!”
9K ovomu je još pridodati: propovjednik je bio mudrac koji je narodu davao znanje. Bio je mislilac i istraživač i sastavio je mnogo prispodoba.
10Propovjednik se trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine.
11Riječi su mudraca kao volovski ostani, i članovi sabranih prispodoba kao zabijeni klinovi. One potječu od jednoga pastira.
12Uostalom, primi savjete, sine moj! Nema kraja mnogome pisanju knjigâ. Mnogo učenje umara tijelo.
13Zaključnu riječ svi čujmo: “Boga se boj! Drži njegove zapovijedi!”
14To vrijedi za svakoga, jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve sakriveno, bilo dobro ili zlo.