Ecclesiastes 12
1 Spominji se svojega Stvoritelja u mladim danima, prije nego dođu zli dani i prispiju godine za koje veliš: “Ne sviđaju mi se!”,
2 prije nego pomrači sunce i svjetlo, mjesec i zvijezde, i iza dažda opet dođu oblaci.
3 To je doba kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se sakrivaju koji vire kroz prozore.
4 Vrata se s ulice zatvaraju. Zveket mlina biva tiši i viši kao ptičji cvrkut. Svi glasovi umuknu.
5 čovjek se plaši visina i strahote na ravnoj stazi. Badem cvjeta. Skakavac se samo mučno vuče. Žutilica puca. Jer čovjek ulazi u svoju vječnu kuću! Po ulici idu naokolo turobni ljudi.
6 Prije nego se prekine srebrno uže, zlatna čaša pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac slomljeni kotač padne,
7 i prah se vrati u zemlju, onako kako je bio, i duh se vrati k Bogu koji ga je dao.
8 ”Taština nad taštinama!”, veli propovjednik, “sve je taština!”
9 K ovomu je još pridodati: propovjednik je bio mudrac koji je narodu davao znanje. Bio je mislilac i istraživač i sastavio je mnogo prispodoba.
10 Propovjednik se trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine.
11 Riječi su mudraca kao volovski ostani, i članovi sabranih prispodoba kao zabijeni klinovi. One potječu od jednoga pastira.
12 Uostalom, primi savjete, sine moj! Nema kraja mnogome pisanju knjigâ. Mnogo učenje umara tijelo.
13 Zaključnu riječ svi čujmo: “Boga se boj! Drži njegove zapovijedi!”
14 To vrijedi za svakoga, jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve sakriveno, bilo dobro ili zlo.