1Baci svoj kruh na površinu vode! Ipak ćeš ga opet naći poslije mnogo dana.
2Razdijeli dio na sedam komada ili na osam jer ne znaš kakva još nesreća dolazi na zemlju.
3Kad su oblaci puni dažda, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje.
4Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa sijanju. Tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do žetve.
5Kako ne znaš koji je put životnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne žene, isto tako malo znaš o Božjem upravljanju, koji sve tvori.
6Ujutro sij svoje sjeme i do navečer nemoj da ti počivaju ruke! Jer ne znaš hoće li uspjeti ovo ili ono, ili će oboje jednako dobro prihvatiti.
7Slatka je svjetlost. Godi očima vidjeti sunce.
8Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima! A neka pomisli i na tamne dane, jer će ih biti mnogo! Sve što dolazi, taština je.
9Raduj se, mladiću, svojemu mladom životu! Neka vedro bude tvoje srce u mladim danima! Idi kamo te tvoje srce vuče i kamo te oči zovu! Ali znaj dobro da za sve to Bog od tebe traži račun.
10Ukloni žalost od svojega srca i otjeraj boli od svojega tijela, jer je prolazna mladost i crna kosa.