Ecclesiastes 10
1 Otrovne muhe užegnu i usmrde mirisno ulje. Tako je i malo ludosti teže od mudrosti i časti.
2 Mudrac ima razum k desnoj strani, a luđak ima razum k lijevoj strani.
3 Kad luđak ide putem, izdaje ga njegov razum i odaje svakome: To je luđak!
4 Ako se i vladaočev gnjev podigne na te, ne ostavljaj svoga mjesta, jer strpljiv izravna velike pogrješke.
5 Ima još jedno zlo koje vidjeh pod suncem, propust što ga počini vladalac:
6 Luđak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju živjeti u nizini.
7 Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pješke kao sluge.
8 Tko jamu kopa, padne lako sâm u nju. Tko obara zidove, toga lako ujede zmija.
9 Tko lomi kamenje, lako se pritom ozlijedi. Tko cijepa drva, lako pritom dođe u opasnost.
10 Ako je željezo tupo, i ako se ne naoštre oštrice, onda se mora vlastita snaga više upotrijebiti. Bolje je mudro popraviti.
11 Ujede li zmija prije nego ju je čovjek začarao, onda ne koristi ništa što je sam čovjek opčaratelj.
12 Pune su miline riječi iz usta mudraca. A usne luđakove prožderu njega samoga.
13 Ludost je početak njegova govora, a posljednje iz njegovih usta jest zlo bezumlje.
14 Luđak mnogo brblja, premda ipak čovjek ne zna što će se dogoditi. Tko će mu kazati što će se poslije njega dogoditi?
15 Luđakov rad samo ga umara. Jer on nije još naučio otići u grad.
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i kad tvoji velikaši već rano ujutro pijančuju!
17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit, i kad tvoji velikaši jedu na vrijeme, kao junaci, a ne kao pijanci!
18 Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov. Gdje su nemarne ruke, kisne kuća.
19 Za veselje se drži gozba. Vino razveseljava život, a novci učine sve.
20 Ni u mislima ne psuj kralja! Ni u sobi u kojoj spavaš ne psuj bogatih! Jer nebeske bi ptice mogle primiti jeku i krilat bi glasnik mogao raširiti tvoju riječ.