Ecclesiastes 9
1 Sve sam to bio dobro promislio i bio sam došao do spoznaje: pravedni i mudri u Božjoj su ruci sa svim svojim djelovanjem. Hoće li ga ljubav ili mržnja susresti, čovjek unaprijed ne zna. Sve mu može donijeti budućnost.
2 Sve pogađa jednaka sudbina: pravednoga kao bezbožnoga, dobroga, čistoga kao nečistoga, onoga koji žrtvuje kao onoga koji ne žrtvuje. Dobromu je kao grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji.
3 To je zlo kod svega što biva pod suncem: sve pogađa jednako sudbina. Zato je i čovječje srce tako puno zla. U njihovu srcu prebiva ludost dok su god živi. A potom? silazi se k mrtvima!
4 Jer samo tko je pridružen živima, ima se još nešto nadati. Jer je bolje živ pas, nego mrtav lav.
5 Živi još znaju da moraju umrijeti. A mrtvi nemaju više znanja. Ne nadaju se plaći jer im se spomen zaboravio.
6 Odavno je nestalo njihove ljubavi, njihove mržnje, njihove vruće žudnje. Oni zauvijek nemaju više dijela u svemu što biva pod suncem.
7 Hajde, jedi s radošću svoj kruh! Pij vesela srca svoje vino! Jer su vazda bila Bogu mila tvoja djela.
8 Svagda neka su ti haljine bijele! Nikada na tvojoj glavi neka ne ponestane ulja!
9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš, u sve dane svoga ništavnog života, što ti ga Bog daje pod suncem! Jer je to tvoj dio u životu, u sve dane tvoga ništavnoga života i u trudu kojim se mučiš pod suncem.
10 Što tvoja ruka može činiti, to neka čini vlastitom snagom, jer nema ni rada ni planova, ni mudrosti ni znanja u carstvu mrtvih, kamo ideš.
11 Nadalje vidjeh pod suncem: ne dobiva brzi trku, niti junaci dobivaju rat, niti mudraci kruh, niti pametni bogatstvo, niti razumni milost, nego sve ovisi o vremenu i sreći.
12 Jer čovjek ne zna svoga vremena. Kao što se ribe hvataju mrežom, kao što ptice padaju u zamku, isto se tako zapletu ljudi u vrijeme nesreće, što navali na njih iznenada.
13 I ovo morah ja s mudrošću doživjeti pod suncem i učini mi se to važnim:
14 Bio je malen grad. Samo malo ljudi je stanovalo u njemu. I dođe na nj moćan kralj. Opkoli ga i iskopa protiv njega jake opkope.
15 A bio je u njemu i siromašan mudrac. On oslobodi grad svojom mudrošću. Ali se nitko nije sjetio toga siromaha.
16 Tada rekoh sebi: Bolja je mudrost, nego moć. Ipak se ne priznaje mudrost siromaha. Na riječi se njegove ne pazi.
17 Riječi jednoga mudraca, mirno kazane, vrednije je slušati nego dreku ludih kraljeva.
18 Bolja je mudrost nego ratno oružje. Ali jedan jedini zločinac može pokvariti mnogo dobra.