Romans 2
1 Zato se ne možeš izgovarati, o čovječe, koji god sudiš; jer u čem sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ: ti koji sudiš, činiš to isto.\
2 A znamo da je Božji sud istinit nad onima koji tako čine.
3 Misliš li, o čovječe, koji sudiš onima što to čine, a sam to činiš, da ćeš izbjeći Božjemu sudu?
4 Ili prezireš li njegovu silnu dobrotu, strpljivost i velikodušnost? Ne znaš li da te Božja dobrota vodi k obraćenju?
5 Ali svojom tvrdokornošću i srcem koje nije spremno na obraćenje skupljaš sebi gnjev za dan gnjeva i očitovanja pravednoga Božjeg suda.
6 On će dati svakome po njegovim djelima:
7 vječni život ima onima koji ustraju u dobrim djelima te teže za slavom, čašću i neraspadljivošću;\
8 gnjev i srdžbu onima koji prkose i protive se istini i podlažu se nepravdi.
9 Nevolja i tjeskoba svakoj osobi koja čini zlo, najprije Židovu, onda i Grku;\
10 a slava i čast i mir svakome koji čini dobro, najprije Židovu, onda i Grku.
11 Jer Bog ne gleda tko je tko.
12 Oni koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti, a koji sagriješiše pod Zakonom, po Zakonu će biti suđeni.
13 Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će oni biti opravdani koji izvršavaju Zakon.
14 Kad naime pogani, koji nemaju Zakona, po naravi čine ono što je po Zakonu, onda su oni koji nemaju Zakona sami sebi Zakon.
15 Oni dokazuju da je ono što Zakon zapovijeda napisano u njihovim srcima. To im svjedoči njihova savjest kao i njihova unutarnja rasuđivanja koja ih čas optužuju, a čas brane.
16 To će se, prema mome evanđelju, očitovati na Dan kad Bog bude sudio tajnim ljudskim postupcima po Isusu Kristu.
17 Ti se zoveš Židov, oslanjaš se na Zakon, hvališ se Bogom,
18 i poznaješ njegovu volju. Poučen u Zakonu, znaš što je dobro i zlo;\
19 i misliš da si vođa slijepima, svjetlo onima koji su u tami,
20 odgojitelj nerazumnima, učitelj djeci, koji u Zakonu ima pravilo spoznaje i istine.
21 Drugoga učiš, a samoga sebe ne učiš;\
22 propovijedaš da se ne smije krasti, a kradeš. Veliš da se ne čini preljub, a činiš preljub. Idole smatraš odurnima, a kradeš iz Hrama;\
23 hvališ se Zakonom, a vrijeđaš Boga prijestupom Zakona.
24 Jer se “vašom krivnjom grdi Božje ime među neznabošcima”, kako je pisano.
25 Obrezanje koristi, ako držiš Zakon. Ako li si prijestupnik Zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje.
26 Ako dakle neobrezani izvršava propise Zakona, ne će li mu se onda neobrezanje ubrojiti u obrezanje?
27 I onaj koji je tjelesno neobrezan, a izvršava Zakon osudit će tebe koji unatoč slovu i obrezanju kršiš Zakon.
28 Doista, nije onaj Židov koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje koje biva samo izvana, na tijelu;\
29 nego je onaj Židov koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje; ne od ljudi, nego od Boga. \