Romans 1
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje
2 koje je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka u Svetim Pismima,
3 o svojemu Sinu, koji je po tijelu od Davidova roda,
4 a određen da bude silan Sin Božji, Duhom svetosti, po uskrsnuću od mrtvih; o Isusu Kristu, Gospodinu našemu.\
5 Preko njega primismo milost i apostolstvo da poslušnoj vjeri privodimo sve poganske narode na čast njegovu imenu.
6 Među njima ste i vi, pozvanici Isusa Krista.
7 Svima koji su u Rimu, Božjim ljubimcima, svetima po pozivu? milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.
8 Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera razglasi po svemu svijetu.
9 Svjedok mi je Bog, kojemu služim svojim duhom u propovijedanju evanđelja njegova Sina, da vas spominjem bez prestanka,
10 moleći svagda u svojim molitvama da bi mi napokon jednom pošlo za rukom doći k vama, ako je volja Božja.
11 Jer vas želim vidjeti da vam udijelim nešto od duhovnog dara za vaše utvrđenje,
12 to jest da se zajedno s vama obodrim zajedničkom vašom i mojom vjerom.
13 Ali vam ne ću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio doći k vama, no bio sam dosad spriječen da i među vama steknem kakav plod, kao i među ostalim poganima.
14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i neukima.
15 Zato, što se mene tiče, spreman sam i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.
16 Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku.\
17 Doista, u njemu se otkriva Božja pravda iz vjere u vjeru, kao što je pisano: “Pravednik živi od vjere.”
18 Božji gnjev s neba očituje se na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću.
19 Ono što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog očitovao.\
20 Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora.
21 Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce.
22 Tvrdili su da su mudri, a postadoše ludi.
23 I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato ih predade Bog željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami svoja tjelesa.
25 Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenja i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.\
26 Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove žene pretvoriše naravno općenje u ono što je protiv naravi.
27 A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na sebi dobivali zasluženu plaću za svoju zabludu.
28 I kako nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja,
29 da budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti; doušnici,\
30 klevetnici, mrzitelji, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
31 nerazumni, nevjerni, bez srca, nemilostivi.
32 Iako znaju odredbu Božju, da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt, ipak oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine.