Acts 28
1 Nakon što smo se izbavili, doznali smo da se otok zove Malta.
2 A urođenici su se ponijeli prema nama s izvanrednom čovječnošću. Naložili su vatru i primili nas sve jer je padala kiša i bilo je hladno.
3 A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na vatru, izađe zmija zbog vrućine i ujede ga za ruku.
4 I kad vidješe urođenici zmiju gdje visi o njegovoj ruci, počeše govoriti jedan drugome: “Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kojega, izbavljena od mora, Pravda ne ostavlja na životu.”
5 A on otrese zmiju u vatru, i ne bi mu ništa zlo.
6 Oni su čekali da on oteče, ili da odjedanput padne mrtav. A kad su zadugo čekali i vidjeli da mu ne bi ništa zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je on bog.
7 U onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka koji se zvao Publija; on nas primi i pogosti ljubazno tri dana.\
8 A dogodi se da je otac Publijev ležao od groznice i od srdobolje. K njemu uđe Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga.
9 Nakon što se to dogodilo, dolazili su i drugi koji su bili bolesni na otoku i bili iscjeljivani.
10 Počastili su nas mnogim častima, i kad smo odlazili, spremiše nam što nam je trebalo.
11 Nakon tri mjeseca otplovismo na aleksandrijskoj lađi koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure.
12 I doplovivši u Sirakuzu, ostadosmo ondje tri dana.
13 A otamo otplovivši, dođosmo u Regij; i nakon jednoga dana, kad puhnu južnjak, dođosmo drugi dan u Puteole.\
14 Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše da ostanemo kod njih sedam dana. Evo kako smo stigli u Rim.
15 Otišli smo otamo, a braća iz Rima, čuvši za nas, izađoše nam ususret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se.
16 A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi posebno u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao.
17 Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake. I kad se skupiše, poče im govoriti: “Ljudi, braćo, ja nisam ništa učinio protiv našega naroda ili protiv običaja naših otaca, a ipak sam uhićen u Jeruzalemu i izručen u ruke Rimljanima.
18 I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su me pustiti, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje.
19 A kad se Židovi usprotiviše, bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne kao da bih svoj narod imao za nešto tužiti.
20 Zbog toga razloga zamolio sam vas da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog Izrćlove nade okovan sam ovim lancem.”\
21 A oni mu rekoše: “Mi nismo primili pisma o tebi iz Judeje, niti je došao tko od braće javiti ili govoriti što zlo protiv tebe.
22 Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznata ova sljedba: protive joj se svuda.” \
23 U zakazani dan dođe ih k njemu još više u stan. On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih u Isusa iz Mojsijeva zakona i Proroka od jutra do mraka.
24 Jedni su prihvatili njegove dokaze, a drugi su odbili povjerovati.
25 I kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: “Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Izaije vašim ocima:
26 Idi k tome narodu i reci: Slušat ćete, a ne ćete razumjeti; i gledat ćete, a ne ćete vidjeti. \
27 Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i svoje oči zatisnuše, da tako ne vide očima, ušima ne čuju, i srcem ne razumiju pa da se ne obrate i da ih ne ozdravim.
28 Neka vam je dakle na znanje da je ovo Božje spasenje poslano poganima, i oni će slušati.”
29 ***
30 Pavao je živio pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, i primao je sve koji su mu dolazili,
31 propovijedajući Božje kraljevstvo i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez smetnje.