Psalms 106
1 Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar, jer je vječno milosrđe njegovo.
2 Tko može izreći velika djela Gospodnja i iskazati svu njegovu slavu?
3 Blago onima koji se drže prava i čine pravdu u svako vrijeme!
4 Spomeni me se, Gospode, zbog ljubavi prema svome puku, pohodi me svojim spasenjem!
5 Da vidim sreću tvojih izabranika, da se veselim radosti tvoga naroda i da se mogu ponositi tvojom baštinom.
6 Griješili smo kao oci naši, činili smo nepravdu i činili bezakonje.
7 Naši oci u Egiptu ne shvatiše tvoja čudesa, ne spominjaše se tvojih djela ljubavi, pobunili su se kod mora, na Crvenome moru.
8 A on ih spasi zbog svoga imena, da očituje svoju jakost.
9 Zaprijeti Crvenom moru i ono presahnu, provede ih izmeđ' morskih valova kao kroz pustinju.
10 Spasi ih od ruke mrzitelja, izbavi ih iz ruke neprijateljâ.
11 Prekri voda njihove tlačitelje, nijedan od njih ne ostade.
12 Tada povjerovaše njegovim riječima i pjevaše njegovu slavu.
13 Ali brzo zaboraviše djela njegova; ne pouzdavahu se u njegovu odluku. \
14 Polakomiše se u pustinji, stadoše iskušavati Boga u pustoj zemlji.
15 I on im ispuni želju njihovu, ali tad na njih posla grčenje utrobe.
16 I pobuniše se protiv Mojsija u taboru i Arona kog posveti Gospod.
17 Zemlja se rastvori i proguta Datana, zatrpa Abiramovo mnoštvo.
18 Posred njih buknu oganj i plamen sažeže bezbožnike.
19 Načiniše sebi tele na Horebu i klanjahu se livenom kipu.
20 Zamijeniše Slavu svoju likom bika koji travu jede.
21 Zaboraviše Boga koji ih je izbavio i učinio velika djela u Egiptu,
22 čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
23 Već pomisli da ih uništi, al Mojsije, izabranik njegov, stupi na hrid pred njega da odvrati njegovu srdžbu te ih ne uništi.
24 Žarko žuđenu zemlju prezreše i ne povjerovaše njegovoj riječi.
25 Mrmljaše u svojim šatorima i ne slušahu glasa Gospodnjega.
26 Tada on podiže svoju ruku na njih da ih pobije u pustinji,
27 da preda njihovo potomstvo među neznabošce i rasprši ih po zemljama.
28 Tada se pridružiše u Baal-Peoru i jedoše žrtve bogovima mrtvih.
29 Tako razdražiše Gospoda svojim djelima i udari ih pošašću.
30 Ali ustade Pinhas i održa sud i tako prestade pomor.
31 I njemu se to uračuna u zaslugu od koljena do koljena, navijeke.
32 Kod voda Meribe opet razdražiše Gospoda i Mojsije morade trpjeti zbog njih.
33 I jer mu ogorčiše dušu, pogriješi svojim ustima.
34 Ne istrijebiše naroda kako im je Gospod zapovjedio,
35 pomiješaše se s neznabošcima i naučiše djela njihova.
36 I štovahu njihove idole koji im postadoše zamka.
37 Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtvu zlodusima.
38 Prolijevali su krv nevinu, krv svojih sinova i kćeri koje su žrtvovali kanaanskim idolima. Tako se oskvrnu zemlja u krvi.
39 Onečistiše se svojim djelima i učiniše preljub svojim postupcima.
40 Tada se razgnjevi Gospod na svoj narod i zgadi mu se njegova baština.
41 Predade ih u ruke neznabošcima i njihovi mrzitelji vladali su nad njima.
42 Tlačili su ih njihovi neprijatelji i moraše se pokoriti ruci njihovoj.
43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali oni mu se protiviše svojim odlukama, propadali su u zločinima svojim.
44 Onda pogleda opet na njihove nevolje kad je čuo njihove jadikovke.
45 Spomenu se svojega Saveza s njima i sažali, nad njima, zbog svoje velike dobrote.
46 Učini te nađoše opet milosrđe kod svih svojih porobljivača.
47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i skupi nas iz neznabožaca da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom dičimo!
48 Blagoslovljen Gospod, Bog Izrćlov odvijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: Amen! Aleluja!