Psalms 107
1 ”Zahvaljujte Gospodu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!”
2 Tako nek govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ
3 i skupio ih iz svih zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i juga!
4 Lutahu u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.
5 Izgladnjeli i žeđu izmoreni, duša je posustajala u njima.
6 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
7 Izvede ih na pravi put koji ide u mjesto prebivanja.
8 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
9 Jer je utažio grla ožednjela, napunio je okrepom dušu izgladnjelu.
10 Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni, ležali su okovani u bijedi i željezu,
11 jer su prkosili Božjim riječima i prezirali volju Svevišnjega.
12 Zato im srce ponizi patnjama! Posrtahu, a ne bijaše nikog da im pomogne.
13 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
14 Izvede ih iz tame i smrtne sjene i rastrga njihove okove.
15 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
16 Jer razbi mjedena vrata i slomi željezne prijevornice.
17 Ispaštahu bezumnici zbog svojih grješnih putova, morali su se mučiti za svoje grijehe.
18 Gadilo se svako jelo duši njihovoj i već su stajali pred smrtnim vratima.
19 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
20 Posla svoju riječ i iscijeli ih, izbavi ih iz groba njihova.
21 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
22 Nek prinesu žrtve zahvalne, nek navješćuju djela njegova s radošću!
23 Koji otploviše morem na lađama, trgovali su na velikim vodama.
24 Gledali su djela Gospodnja, njegova čudesa na pučini.
25 On reče i diže olujni vihor koji uzburka valove.
26 Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan. Od nevolje duša im obnemogla.
27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno. \
28 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
29 On obrati buru u tišinu i morski valovi umuknuše.
30 I razveseliše se jer nastade tišina. U žuđenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
32 Neka ga hvale u zboru naroda, neka ga slave u vijeću staraca!
33 ”On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vode u suhu zemlju; \
34 plodna polja u slanu pustaru zbog zloće stanovnika njihovih.
35 On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
36 Ondje naseli izgladnjele i oni podigoše sebi grad za stanovanje,
37 zasijaše polja, posadiše vinograde koji im doniješe obilne plodove.
38 I on ih blagoslovi te se veoma namnožiše i ne dade da im se umanji stoka njihova.
39 A kad opadahu, postadoše posramljeni pod teretom nesreće i boli.
40 On koji preokreće prezir na knezove, pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
41 Iz bijede podiže siromaha i obitelji umnoži kao stada.
42 Videć' to čestiti nek se raduju, a zloća nek zatvori svoja usta.
43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!”