Psalms 105
1 Zahvaljujte Gospodu! Zazivajte njegovo ime! Navješćujte među narodima djela njegova!
2 Pjevajte mu! Svirajte mu! Kazujte sva njegova čudesa!
3 Dičite se njegovim svetim imenom! Nek se veseli srce onih koji traže Gospoda!
4 Tražite Gospoda i njegovu snagu! Tražite uvijek njegovo lice!
5 Sjećajte se njegovih čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova njegovih usta,
6 vi, potomstvo Abrahama, njegova sluge, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi!
7 On je Gospod, Bog naš! Po svoj zemlji su njegovi sudovi.
8 Spominje se uvijek svoga Saveza, riječi koju dade za tisuću koljena,
9 Saveza koji je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.
10 Postavi ga za zakon Jakovu, Izrćlu za vječni Savez,
11 govoreći: “Tebi ću dati zemlju Kanaan, određenu za vašu baštinu!”
12 Kad ih još bijaše malo na broju, vrlo malo, kad su bili i kao stranci u njoj; \
13 i išli su od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugog naroda,
14 ne dade nikome da ih tlači; kažnjavaše kraljeve zbog njih: \
15 ”Ne dirajte u moje pomazanike, i ne zlostavljajte moje proroke!”
16 Dozva glad na zemlju; sve zalihe kruha uništi. \
17 Posla pred njima čovjeka: Josip, za roba bijaše prodan.
18 Okovima stegoše noge njegove i u željezo mu vrat staviše.
19 Do vremena ispunjenja njegova proroštva Gospodnja ga riječ potvrdi.
20 Kralj posla da ga se odriješi, gospodar nad narodima oslobodi ga.
21 Postavi ga upraviteljem kući svojoj, nadstojnikom sveg imanja svojega,
22 da poučava knezove volji svojoj i starce njegove mudrosti uči.
23 Tada Izrćl u Egipat dođe, Jakov življaše kao stranac u Kamovoj zemlji.
24 Vrlo rodnim učini svoj narod, jačim od njegovih tlačitelja.
25 Okrenu im srce te zamrziše njegov narod, zlostavljahu sluge svoje.
26 Mojsija posla, svoga slugu, i Arona, svoga izabranika.
27 Učiniše pred njima čudesne znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
28 Posla tminu i zamrači se, a oni prkosiše riječima njegovim.
29 Pretvori njihovu vodu u krv i pomori njihovu ribu.
30 Zemlja im provre žabama, prodriješe i u dvore kraljeve.
31 Zapovjedi i obada roj dođe, komarci po svim njihovim krajevima.
32 Umjesto dažda posla na njih tuču, ognjene munje na njihovu zemlju.
33 Udari njihovu lozu i smokve, slomi stabla u krajevima njihovim.
34 Reče i dođoše skakavci i bezbrojne gusjenice s njima.
35 Požderaše svu travu u njihovoj zemlji, pojedoše rod u njihovim poljima.
36 Pobi sve prvorođence u njihovoj zemlji, prvine njihove muškosti.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom, među njihovim plemenima ne bijaše bolesnih.
38 Egipat se obradova njihovu izlasku, jer ih od njih strah spopade.
39 Razastre im oblak kao zaštitu i oganj da rasvjetljuje noć.
40 Zamoliše ga i dade prepelice i nasiti ih kruhom s neba.
41 Otvori stijenu i poteče voda, proteče kao rijeka kroz pustinju.
42 Jer se spomenuo svoje svete riječi koju dade Abrahamu, sluzi svojemu,
43 izvede svoj narod u radosti, izabrane svoje s klicanjem.
44 Darova im zemlje narodâ, naslijediše plod muke pogana,
45 da bi čuvali njegove zapovijedi i vršili zakone njegove. Aleluja!