Nehemiah 5
1 Tada podigoše ljudi iz naroda, zajedno sa svojim ženama, teške optužbe protiv svojih judejskih suplemenika.
2 Jedni rekoše: “Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita da jedemo i ostanemo živi!”
3 Drugi rekoše: “Morali smo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo imati žita u ovoj gladi!”
4 Opet drugi rekoše: “Morali smo posuditi novac za kraljevski porez na svoja polja i vinograde.
5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri davati u ropstvo. Neke naše kćeri već su postale robinje, a mi ne možemo ništa učiniti protiv toga. Jer naša polja i vinogradi pripadaju drugima.”
6 Vrlo se razljutih kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore.
7 Odlučih ukoriti starješine i predstojnike i reći im: “Vi lihvarite svoje zemljake!” I sazvah veliku narodnu skupštinu protiv njih
8 i rekoh im: “Mi otkupismo, kad god mogosmo, svoje judejske zemljake što su bili prodani poganskim narodima. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Štoviše, prodaju se nama samima.” Oni su šutjeli i nisu znali ništa odgovoriti.
9 Ja nastavih: “To što činite nije pravo. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?
10 I ja, moja braća i sluge, posudili smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam.
11 Vratite im još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće i otpustite im kamatu za novac, žito, vino i ulje, koju potražujete!”
12 Oni odgovoriše: “To ćemo vratiti i ne ćemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo kako tražiš.” Tada pozvah svećenike i dadoh ih zakleti da će učiniti po svome obećanju.
13 Istresoh svoja njedra i rekoh: “Ovako neka istrese Bog svakoga iz njegove kuće i posjeda koji ne ispuni svog obećanja! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!” Sva općina povika: “Neka bude tako!” i hvalila je Gospodina. I sav je narod činio kako je bio zaključio.
14 Uostalom, od onoga vremena kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji? od dvadesete do trideset i druge godine vladanja kralja Artakserksa, dvanćst godina? ja sa svojom braćom ne jedoh upraviteljske hrane.
15 Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni njihovi činovnici tlačili su narod. Ja tako nisam činio zbog straha pred Bogom.
16 I oko građenja zida radio sam s drugima, a nismo bili stekli zemljišta, i svi moji ljudi bili su skupa ondje na poslu.
17 Usto su jeli za mojim stolom Judejci koji su imali predstojničku službu? bilo ih je sto i pedeset ljudi? oni što su dolazili k nama iz okolnih naroda.
18 Svagdanji potrošak: jedno govedo, šest izabranih ovaca i perad svake vrste išao je na moj račun. I svakih deset dana davalo se svakojakog vina u izobilju. A opet nisam iskao hranu što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen radom.
19 Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro što sam učinio za ovaj narod!