Nehemiah 4
1 Kad čuše Sanbalat, Tobija i Arapi, Amonci i Ašdođani da je napredovalo popravljanje jeruzalemskih zidina i da se počelo zatvarati što je bilo provaljeno, vrlo se razgnjeviše.
2 Urotiše se svi zajedno da dođu i napadnu Jeruzalem, i da ga unište.
3 A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih noću i danju stražu protiv njih.
4 A Judejci izjaviše: “Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nismo u stanju dalje zidati zid.”
5 A naši protivnici rekoše: “Ne će doznati ni opaziti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo gradnju.”
6 I kad dođoše Judejci koji su stanovali u njihovoj blizini, kazaše nam deset puta iz svih mjesta: “Vi se morate vratiti k nama”,
7 onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima.
8 Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: “Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!”
9 Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao.
10 Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi.
11 I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje.
12 Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me.
13 Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: “Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga.
14 Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.”
15 Tako smo radili. A jedna je polovina držala koplja od izlaska zore do izlaska zvijezda.
16 Još zapovjedih tada narodu: “Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da bi nam noću stražarili, a danju radili!”
17 Ja, moja braća, moji momci i stražari koji su mi bili dodijeljeni, nismo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki je imao spremno svoje oružje.