Nehemiah 3
1 I tako ustadoše veliki svećenik Elijašib i njegovi drugovi, svećenici, i sazidaše ovčja vrata. Posvetiše ih i staviše im krila. Tada su zidali dalje do kule Meaha, posvetiše je, i zidali su dalje do Hananelove kule.
2 Do njega su zidali ljudi iz Jerihona; do njih je zidao Zakur, Imrijev sin.\
3 Riblja su vrata zidali Hasnanini sinovi. Oni ih obložiše drvetom i staviše im krila, brave i prijevornice.
4 Do njih je popravljao Merimot, Urijin sin, Hakusov unuk. Do njega je popravljao Mešulam, Berekjin sin, Mešezabelov unuk. Do njega je popravljao Sadok, Baanin sin.
5 Do njega su popravljali Tekoanci. Ali njihove poglavice ne sagnuše svoj vrat pod službu svojih nadzornika.
6 Vrata staroga grada popravljali su Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodijin sin. Oni ih obložiše drvetom, staviše im krila, brave i prijevornice.
7 Do njih su popravljali: Gibeonjanin Melatja, Meronoćanin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe do stolice namjesnika s one strane rijeke;\
8 do njih Uziel, Harhajin sin, zlatar; do njega Hananija, jedan od pomastarâ. Oni obzidaše Jeruzalem do širokoga zida.\
9 Do njih je popravljao Refaja, Hurov sin, predstojnik nad jednom polovinom vanjskoga kotara Jeruzalema;\
10 do njega Jedaja, Harumafov sin, pred svojom kućom; do njega Hatuš, Hašabnejin sin.\
11 Daljnji komad do pećske kule popravljao je Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat-Moabov sin.
12 Do njih je popravljao Šalum, Halohešov sin, predstojnik druge polovine vanjskoga kotara Jeruzalema, uz pomoć sestrinskih gradova, koji su bili pod njim.
13 Dolinska vrata popravljali su Hanum i stanovnici Zanoaha. Oni ih sagradiše i staviše im krila i brave i prijevornice. Usto sazidaše još tisuću lakata zida do gnojnih vrata.
14 Gnojna vrata popravljao je Malkija, Rekabov sin, predstojnik bethakeremskog kotara. On ih sagradi i stavi im krila i brave i prijevornice.
15 Izvorska vrata popravljao je Šalum, Kol-Hozeov sin, predstojnik kotara u Mispi. On ih sagradi, pokri ih i stavi im brave i prijevornice. Također sagradi zid kod šiloahskog ribnjaka, uz kraljevski vrt do stepenica što silaze iz Davidova grada.
16 Za njim je popravljao Nehemija, Azbukov sin, predstojnik jedne polovine betsurskoga kotara, do Davidovih grobova i do ribnjaka što je tamo pravljen, i onda do junačke kuće.
17 Za njim su popravljali: leviti Rehum, Banijev sin, do njega Hašabja, predstojnik polovine kotara keilskoga;\
18 do njega njihovi drugovi Bavaj, Henadadov sin, predstojnik druge polovine keilskoga kotara;\
19 do njega je popravljao Ezer, Ješuin sin, predstojnik Mispe, daljnji komad uzduž uzlaza k oružanici na uglu.
20 Do njega je popravljao na gori Baruk, Zabajev sin, drugi komad od ugla do vrata kuće velikoga svećenika Elijašiba.
21 Do njega je popravljao Meremot, Urijin sin, Hakosov unuk, daljnji komad od vrata Elijašibove kuće do kraja Elijašibove kuće.
22 Potom su popravljali svećenici, ljudi iz jordanske ravnice.
23 Onda su popravljali Benjamin i Hašub, uzduž svoje kuće, i za njima Azarja, Maasejin sin, Ananijin unuk, uz svoju kuću.
24 Za njim je popravljao Binuj, Henadadov sin, daljnji komad od Azarjine kuće do savitka i do ugla.
25 Palal, Uzajev sin, popravljao je prema savitku i kuli što se izdiže visoko na gornjem dijelu kraljevske palače, kod tamničkoga trijema. Za njim je popravljao Pedaja, Parošev sin
26 i Netinci, koji su stanovali na Ofelu, do vodenih vrata na istoku i do kule što se izdizala visoko.
27 Za njim su popravljali Tekoanci daljnji komad prema velikoj kuli visokoj do ofelskoga zida.
28 Iznad konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki pred svojom kućom.
29 Onda je popravljao Sadok, Imerov sin, pred svojom kućom; za njim Šemaja, Šekanijin sin, čuvar istočnih vrata.\
30 Za njim su popravljali Hananija, Šelemjin sin, i Hanun, šesti Salafov sin, daljnji komad. Potom je popravljao Mešulam, Berekjin sin, pred svojom poslovnicom.
31 Onda je popravljao Malkija, zlatar, do natinejske i tržarske kuće, stražarskih vrata i do gornje dvorane na uglu.
32 Između gornje dvorane na uglu i ovčjih vrata popravljali su zlatari i tržari.
33 Kad Sanbalat dozna da mi gradimo zid, vrlo se rasrdi i razgnjevi. Rugao se je Judejcima
34 i rekao im pred svojim suplemenicima i pred samarijskim narodom: “Što rade ti nemoćni Judejci? Hoće li im se volja ispuniti? Hoće li žrtvovati i jednoga dana završiti? Hoće li iz ruševina privesti u život kamenje koje je ipak spaljeno?”
35 Tada reče Amonac Tobija koji je stajao uz njega: “Pusti, neka zidaju! Da iskoči lisica, razvalit će im na komade njihov kameni zid.”
36 čuj, Bože naš, kako smo postali ruglo. Obrati njihovo ruganje na njihovu glavu i daj da budu u zemlji robovi prezira!
37 Ne oprosti im njihova bezakonja! Neka im se grijeh ne izbriše pred tobom! Jer su jade zadali onima koji grade.
38 A mi smo dalje zidali zid i sav je zid bio popravljen do pola visine. Otamo je narod crpio volju za rad.