Nehemiah 6
1 Kad dođe do ušiju Sanbalatu, Tobiji i Arapinu Gešemu te ostalim našim neprijateljima da sam sazidao zidine i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno? ipak dotad nisam bio namjestio krila na vratima?
2 poslaše Sanbalat i Gešem k meni i poručiše mi: “Dođi, održat ćemo sastanak u jednom selu u ononskoj ravnici!” A oni su mislili zlo po me.
3 Ja im stoga poslah glasnike i poručih: “U velikom sam poslu i zato ne mogu doći. Posao bi stao kad bih ga pustio i došao k vama.”
4 Tako su slali k meni četiri puta, i ja im uvijek jednako odgovorih.
5 Tada posla Sanbalat po peti put tako svojega slugu meni s otvorenim pismom.
6 U njemu je bilo pisano: “Ide glas među narodima? i Gešem to potvrđuje? da vi, ti i Judejci, snujete bunu: zato opet zidaš zid. Ti sam da hoćeš postati njihov kralj i tako nešto.
7 I da si postavio proroke koji će te u Jeruzalemu proglasiti judejskim kraljem. I takvi glasovi doći će kralju do ušiju. Zato dođi da se dogovorimo.”
8 Nato ja poslah k njemu i poručih mu: “Ništa nema od toga što tvrdiš; ti si to sam izmislio.”\
9 Svi nas oni naime htjedoše uplašiti jer su se nadali da ćemo onda odustati od posla, tako da ne bude završen. “Ali sad ojačaj moje ruke!”
10 Jednoga dana morao sam otići u kuću Šemaji, sinu Delaje, Mehetabelova sina, koji se bio tamo zatvorio. On mi predloži: “Otiđimo zajedno u Božji Hram, u unutrašnjost Hrama i zaključajmo hramska vrata! Doći će naime da te ubiju.”
11 Ali ja odvratih: “Zar da čovjek kakav sam ja bježi? Kako bi netko poput mene mogao ići u Hram i ostati živ? Ne idem tamo.”
12 Spoznah da ga Bog nije bio poslao, nego da je Božju riječ meni upravio samo zato jer su ga bili potkupili Tobija i Sanbalat.
13 On je naime bio potkupljen da me uplaši i da onako učinim i tako sagriješim. To bi onda njima poslužilo za zlo ogovaranje, da me ozloglase.
14 Naplati, Bože moj, Tobiji i Sanbalatu ta njihova djela i proročici Noadji i ostalim prorocima koji me htjedoše uplašiti!
15 A zid je bio dovršen nakon pedeset i dva dana, dvadeset petoga dana mjeseca elula.
16 Kad čuše to svi naši neprijatelji, uplašiše se svi narodi oko nas i bili su vrlo potišteni. Jer spoznaše da je naš Bog učinio to djelo.
17 A u one dane i ugledni Judejci slali su mnoga pisma Tobiji i od Tobije su njima dolazila pisma.
18 U Judeji ih je naime bilo mnogo koji su mu se bili obvezali zakletvom; jer je on bio zet Šekanije, Arahova sina. Njegov sin Johanan bio se oženio kćerkom Mešulama, Berekjina sina.\
19 I govorili su preda mnom o dobrim njegovim osobinama i javljali mu moje izjave. I Tobija je slao pisma da me uplaši.