1Teško onima koji smišljaju opako i snuju zlo na svojim posteljama, da ga izvrše kad svane, jer im je vlast u ruci!
2Svidi li im se njiva, otmu je, kuća, oduzmu je. čine nasilje čovjeku i njegovoj kući, pobjedniku i njegovoj baštini.
3Zato ovako veli Gospodin: “Pazite! I ja snujem jaram nesreće tome rodu. Iz njega ne ćete izvući svoje vratove, niti ćete hoditi uspravno pod njim. Bit će zlo vrijeme.”
4U onaj će se dan pjevati podsmješnica o vama. Pjevat će se pjesma s ovakvom tužbom: “Gotovo je! Posve smo uništeni. Prodaje on baštinu mojega naroda. Ah, kako mi je odvlači! Odmetnicima razdijeli naša polja.
5Nitko nam ne nateže mjeračko uže, ne baca ždrijeb u Gospodnjoj općini.
6Nemojte sliniti!”, tako sline oni. “Ne treba sliniti zbog toga! Zar će on pustiti te psovke?”
7Ne kaže li se Jakovljevoj kući: “Je li Gospodnji duh samo pun gnjeva? Jesu li njegova djela takva?”
8Upravo se vi dižete kao neprijatelji protiv mojega naroda. Od haljina skidate plašt s onih koji odlaze bezazleno, koji ne će svađe.
9Žene mojega naroda izgonite iz kuće njihove miline i njihovoj djeci otimate moju slavu zauvijek:
10Ustanite, idite! Jer ovdje više nema ostanka zbog nečistoće koja donosi pogibiju, neizlječivu pogibiju.
11Jest, kad bih ja bio kao netko koji ide za prijevarom i kazuje laž, kad bih ti propovijedao za vino i za silovito piće, jest tada bih ja bio prorok svome narodu.
12”Sabrati, da sabrat ću te svega, Jakove! Skupit ću Izrćlov ostatak! Sastavit ću ih kao ovce u toru, kao stado u oboru, da bruji od ljudi.
13Pred njima će tada ići probijač. Oni će probiti, proći će kroz vrata i izići će. Kralj će njihov ići pred njima. Gospodin će biti na čelu.”