Micah 1
1 Gospodnja riječ koja dođe Miheju iz Morešeta u vrijeme Judinih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeruzalemu on je imao ova viđenja:
2 čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospodin podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svoga svetoga dvora.
3 Gle: već ostavlja Gospodin svoje mjesto, silazi, hodi po zemaljskim visinama.
4 Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda što šumi niz strmen.
5 To sve zbog Jakovljevih opačina, zbog grijehâ Izrćlove kuće! Tko je skrivio Jakovljev otpad? Nije li Samarija? Tko je skrivio Judine visine? Nije li Jeruzalem?
6 ”Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću njezino kamenje u dolinu. Otkrit ću joj temelje.
7 Svi njezini rezani likovi bit će razbijeni. Svi njezini bludnički darovi spalit će se u ognju. Sve ću njezine idole satrti. Jer se od bludničke plaće to sakupilo, neka to opet bude bludnička plaća!”
8 Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podići ću plač kao čagljevi, podići ću viku kao nojevi.
9 Nikad ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvaća ona glavni grad mojega naroda: Jeruzalem.
10 Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Bekaimu! U Bet Leafri valjajte se po prahu!
11 Otiđite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Beth Hćselu ne da vam da ostanete tamo.
12 Za svoje dobro dršću stanovnici u Marotu. Jer od Gospodina silazi nesreća do vrata Jeruzalema.
13 Brze konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu sionske kćeri. Izrćlove opačine naučile su se u tebi.
14 Zato se daje i tebi otpusna knjiga, Morešet Gate! Kuće u Akzibu prevarit će Izrćlove knezove.
15 Baštinika ću ti dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi Izrćlovo plemstvo.
16 Obrij sebi glavu do kože zbog svoje ljubljene djece! Učini sebi glavu golom naširoko kao u jastreba! Jer se ona odvode od tebe.