Jonah 4
1 To vrlo ozlovolji Jonu i on se razljuti.
2 Ovako se on pomoli Gospodinu: “Ah, Gospodine, to je eto ono što sam mislio kad sam još bio u svojoj postojbini! Upravo sam zato htio prije pobjeći u Taršiš. Jer sam znao da si ti milostiv i milosrdan Bog, strpljiv i bogat milosrđem, i sažališ se zbog nesreće.
3 A sada, Gospodine, uzmi ipak moj život od mene, jer je bolje za me da umrem nego da živim!”
4 Ali ga Gospodin samo upita: “Je li pravo od tebe da si tako zlovoljan?”
5 Tada iziđe Jona iz grada i sjede na istoku grada. Načini ondje sebi kolibu, i sjedio je pod njom u sjeni da vidi što će se dogoditi gradu.
6 I Bog, Gospodin, dade te se izvi bršljan koji uzraste nad Jonom, da njegovoj glavi pruži sjenu i da ga izliječi od njegove zlovolje. Jona se bršljanu veoma radovao.
7 A kad je sljedećega dana osvanula zora, dade Bog te crv podgrize bršljan, tako da je usahnuo.
8 Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar. I sunce zapeče Joni u glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poželio smrt i rekao: “Bolje je za me da umrem nego da živim!”
9 A Bog upita Jonu: “Je li pravo od tebe da si zbog bršljana tako zlovoljan?” On odgovori: “Jest, upravo sam zlovoljan do smrti!”
10 Gospodin odvrati: “Tebi je žao bršljana, premda se nisi trudio za nj i nisi ga odgojio. U jednoj se noći izvio i u jednoj je noći propao.
11 A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne mogu razlikovati desno od lijevog, a usto još mnogo životinja?”