1Nadalje im reče: “Zaista kažem vam: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Božje sa silom.”
2Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo, na visoku goru. Tu se pred njima preobrazi.
3Njegove haljine postadoše sjajno bijele kako ih ne može nijedan bjelilac na zemlji obijeliti.
4Ukaza im se Ilija s Mojsijem i razgovorahu s Isusom.
5Tada progovori Petar i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
6On nije znao što govori, jer su bili uplašeni.
7Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”
8Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe više nikoga sa sobom, osim sama Isusa.
9Kad su onda silazili s gore, naloži im Isus da nikome ne pripovijedaju o onome što su vidjeli dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.
10Oni to zadržaše za sebe, ali su pitali jedan drugoga što znači uskrsnuti od mrtvih.
11Upitaše Isusa: “Zašto tvrde pismoznanci da treba najprije doći Ilija?”
12On im odgovori: “Svakako će najprije doći Ilija i sve će obnoviti. A kako se može u Pismu reći o Sinu čovječjem da će mnogo trpjeti i da će biti odbačen?
13Ali vam kažem: Ilija je već došao. A učiniše s njim što htjedoše. Tako stoji o njemu pisano.”
14Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i pismoznance u prepirci s njima.
15čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga.
16On ih upita: “O čemu se prepirete s njima?”
17Jedan mu iz naroda odgovori: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina; on je opsjednut od nijemoga duha.\
18Kad ga uhvati, nateže ga tamo i amo. Onda se pjeni, škripi zubima i legne ukočen. Zamolih tvoje učenike da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.”\
19On im odvrati: “O nevjerni rode! Kako ću još dugo biti s vama? Dovedite ga k meni!”
20Dovedoše ga k njemu. čim ga duh ugleda, stade natezati dječaka tamo i amo. On pade na zemlju, stade se valjati i pjeniti.
21Tada Isus upita njegova oca: “Kako već dugo to ima?” On odgovori: “Od djetinjstva.
22često ga je već bacao u oganj i u vodu da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!”
23Isus mu odvrati: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje.”
24Odmah povika dječakov otac sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!”
25Kad vidje Isus da se narod sve više stječe, zaprijeti nečistome duhu i reče mu: “Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada u njega!”
26Povikavši i izmrcvarivši ga, izađe. Ležao je kao mrtav tako da su mnogi rekli: “Mrtav je.”
27Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade.
28Kad je došao u kuću, upitaše ga njegovi učenici nasamo: “Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?”
29Odgovori im: “Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!”
30Odatle otiđoše dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio da tko dozna.
31Učio je naime svoje učenike i govorio im: “Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima. Oni će ga ubiti, ali tri dana poslije svoje smrti on će uskrsnuti.”
32Oni nisu razumjeli toga govora; ali su se bojali zapitati ga. \
33Dođoše u Kafarnaum. Kad su bili u kući, zapita ih: “O čemu ste govorili putem?”
34Oni su šutjeli, jer su se putem prepirali među sobom o tome tko je među njima najveći.
35Tada on sjede, dozva k sebi dvanćstoricu i reče im: “Tko hoće da bude prvi, taj neka bude zadnji i svima sluga.”
36Tada uze dijete, stavi ga u sredinu među njih, zagrli ga i reče im:
37”Tko jedno takvo dijete primi u moje ime, mene prima; a tko primi mene, ne prima mene nego onoga koji me posla.” \
38Ivan mu javi: “Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavle. Mi mu to zabranismo, jer te ne slijedi s nama.”
39Isus odvrati: “Ne branite mu! Jer tko u moje ime čini čudo, ne može me odmah iza toga grditi.
40Tko nije protiv nas, taj je za nas.
41Tko vam dade u moje ime čašu vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista kažem vam: On ne će izgubiti svoje plaće.
42Tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju, za njega bi bilo bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more.
43Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš sakat u život, negoli da s dvije ruke ideš u pakao, u neugasivi oganj.
44***
45Ako te tvoja noga sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš hrom u život, negoli da te s dvije noge bace u pakao, u neugasivi oganj.
46***
47Ako te tvoje oko sablažnjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe da uđeš s jednim okom u Božje kraljevstvo, negoli da te s dva oka bace u pakao
48gdje njihov crv ne umre i oganj se ne gasi.
49Svaki će biti ognjem posoljen.
50Dobra je sol. Ali ako sol obljutavi, čim ćete je začiniti? Imajte sol u sebi i držite mir među sobom!”