Mark 10
1 Odatle se podiže i dođe u područje Judeje, s one strane Jordana. Opet je mnoštvo naroda hrlilo k njemu, i on ga je učio kao što je običavao.
2 Tada pristupiše farizeji k njemu i upitaše ga je li dopušteno mužu otpustiti svoju ženu? Time ga htjedoše iskušati.
3 On im reče: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”
4 Oni odvratiše: “Mojsije je dopustio da se napiše otpusna knjiga, i onda da se žena otpusti.”
5 Isus im odvrati: “Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoće vašega srca.
6 U početku stvorenja stvorio je Bog čovjeka kao muško i žensko.
7 Zato će ostaviti muž oca i majku i prionuti uza svoju ženu,
8 i bit će oboje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo.
9 A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”
10 U kući ga zapitaše učenici još jedanput za to.
11 On im objasni: “Tko otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljub.
12 Ako žena ostavi svoga muža i uzme drugoga, čini preljub.”
13 Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude.
14 Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: “Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo.\
15 Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će doći u njega.”
16 Tada ih zagrli, stavi na njih svoje ruke i blagoslovi ih.
17 Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”
18 Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga.
19 Znaš zapovijedi: Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!”
20 Onaj mu odvrati: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”
21 Tada ga Isus pogleda ljubazno i reče mu: “Jedno ti još treba. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi svoj križ i slijedi mene!”
22 Na tu riječ posta čovjek žalostan i ode tužan jer je posjedovao mnoga dobra.
23 Isus pogleda naokolo i reče svojim učenicima: “Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo!”
24 Učenici se uplašiše od njegovih riječi. A Isus im ponovi: “Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo!
25 Lakše deva prođe kroz iglene uši, negoli bogataš uđe u Božje kraljevstvo.”
26 Oni se još više uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko se onda može spasiti?”
27 Isus pogleda na njih i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće.”\
28 Tada mu reče Petar: “Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”
29 Isus potvrdi: “Zaista kažem vam: Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja,
30 a da ne primi sve stostruko: već sada u ovom svijetu? iako s progonima? kuću, braću, sestre, majke, djecu i polja, a u budućem svijetu vječni život.
31 Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.”
32 Bili su na putu u Jeruzalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanćstoricu i reče im što ga čeka:
33 ”Eto, mi idemo u Jeruzalem. Tamo će Sin čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima.
34 Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti.”
35 Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i zamoliše: “Učitelju, htjeli bismo da nam ispuniš jednu molbu.”
36 On ih upita: “Što želite od mene?”
37 Oni ga zamoliše: “Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjedne s tvoje desne, drugi s tvoje lijeve!”
38 Isus im odvrati: “Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje ja primam?”
39 Oni mu odgovoriše: “Možemo.” Isus im odvrati: “Kalež koji ja pijem vi ćete piti i krštenje koje ja primam i vi ćete primiti;\
40 ali mjesto s moje desne ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima za koje je pripravljeno.”\
41 Kad doznaše to druga desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana.
42 Isus ih zato dozva k sebi i reče im: “Znate, neznabožački vladari vladaju nad svojim narodima i velikaši čine da oni osjete njihovu moć.
43 Među vama neka ne bude tako. Tko hoće biti velik među vama, taj neka bude vaš sluga;\
44 i tko hoće biti prvi među vama, taj neka bude svima sluga!
45 I Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dâ svoj život u otkup za mnoge.”
46 Oni dođoše u Jerihon. Kada je izlazio iz Jerihona s učenicima i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak, slijepac Bartimej, Timejev sin.
47 čim je on čuo da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
48 Mnogi su ga korili neka šuti. Ali on je vikao još jače: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49 Tada zastane Isus i reče: “Zovnite ga ovamo!” Zovnuše slijepca i rekoše mu: “Imaj pouzdanje! Ustani, zove te!”
50 Tada on zbaci sa sebe svoju haljinu, skoči i pohrli k Isusu.
51 Isus ga upita: “Što hoćeš od mene?” “Učitelju”, zamoli slijepac, “učini da progledam!”
52 Isus mu reče: “Idi, vjera te je tvoja ozdravila.” Odmah je progledao i uputio se za njim.